INTERVJU Književnik Veselin Gatalo: Nisam dobar, ali Hercegovac u meni uvijek me smekša

"Suđenje u Sarajevu izgledalo je kao sukob svjetova. Odvjetnica Dalipagić i ja protiv Sidranove pravozastupnice, vještaka – neuropsihijatra i protiv prepotentnosti i arogancije, koja se mogla osjetiti u sudnici", kaže Gatalo.

Ovih dana donesena je presuda u korist vašeg i našeg magazina Republika, a u slučaju u kojem je Abdulah Sidran, sarajevski književnik, tužio kolumnistu Veselina Gatala, urednicu Republike i nakladnika magazina, tražeći od navedenih odštetu za navodnu pretrpljenu duševnu bol. Sidran je od tri navedene instance potraživao čak 5 001 KM, na ime pretrpljene duševne boli koju mu je, navodno, pričinila kolumna također književnika Veselina Gatala po naslovom 'Sve gori', objavljena u jednom od brojeva Republike, i u kojoj je komentirana već odavno u drugim medijima, objavljena vijest kako je Sidran prijetio samozapaljenjem, ukoliko mu vlasti ne plate preostali stambeni dug od 40 000 KM. Optužene je zastupala poznata mostarska odvjetnica Nada Dalipagić, a renomirani bh književnik i kolumnist magazina Republika, Veselin Gatalo, na glavno ročište u Općinskom sudu u Sarajevo, došao je u svojstvu okrivljenog.

 

Razgovarala: Vera SOLDO

 

RE: Gospodine Gatalo, kako se osjećate nakon što je, više od godinu dana od podnošenja tužbe, „dobiven“ Sidran na sudu?

GATALO: Ha, ha, ha... Ne daj Bože da smo ga dobili! Mislim da bismo za viski mjesečno morali platiti kao za nekoliko kvadrata stana u centru Sarajeva. Ne bih ga uzeo, već hranim par pasa. Šalim se, naravno. Čujte, nismo mi nikoga pobijedili. Gospođa Dalipagić je odradila sjajan posao, spustila loptu na zemlju i dovela stvari u zakonski okvir. To pravi pravnici rade. Zakon se ispoštovao i to je to.

RE: Pravda je, dakle, zadovoljena?

GATALO: O pravdi pričaju oni koji ne nalaze u zakonu uporišta za svoja nedjela. To je tipično za Bosnu, kad se zakon nekome ne sviđa - govori se o pravdi.

RE: Što će dalje biti?

GATALO: Nemam pojma. Mislim da će mu netko pametan reći da je još i dobro prošao. Premda, ne bih se začudio da se, iako bez argumentacije i uporišta u zakonu, žali na presudu. Ah, čujte, od izvjesne vrste ljudi se svačemu nadati.

RE: Kako je sve izgledalo u Sarajevu?

GATALO: Hm... Kao sukob svjetova. Odvjetnica Dalipagić i ja protiv Sidranove pravozastupnice, vještaka – neuropsihijatra i protiv prepotentnosti i arogancije, koja se mogla osjetiti u sudnici.

RE: Kako to mislite?

GATALO: Pa, Sidran se, recimo i to, nije ni pojavio. Eto, toliko mu je stalo do vlastite duševne boli. Njegova zastupnica je bila prilično nespremna na suvisle i logične odgovore, pitala me je stvari koje nemaju veze sa slučajem. Gospođa Dalipagić je ishodovala da ne moram odgovoriti, sutkinja se složila, ali sam po vlastitom zahtjevu odgovorio i na takva pitanja. Ne trebam napominjati da, kad se Sidranovoj pravozastupnici odgovori nisu svidjeli, da je prekidala sa „Nisam vas to pitala!“. Kao na Federalnoj televiziji, kad im se ne sviđa što sugovornik kaže. I to smo otrpjeli, mirno i stoički, onako, hercegovački. Inače, neuropsihijatar je bio najčudniji lik u sudnici. Čini se da je negdje pao, jakna mu je bila prljava, kao i patike, farmerice zamašćene. Oličenje ljudske nesreće. Sav je bio u neredu i jedva je, na užas Sidranove zastupnice i uz smijuljenje prisutnih novinara, pročitao svoj nalaz i mišljenje. Mislim da će postati lik iz neke moje priče, možda čak i romana. Doista živopisan lik. Moram napomenuti da je sutkinja Seferović bila krajnje korektna i profesionalna. Jer, trebalo je držati tu menažeriju pod kontrolom. A tu je bilo mnoštvo novinara iz RS i iz Federacije BiH. To je dodalo još koji kilovat živopisnosti situaciji u sudnici.

RE: Gospodin Sidran ne samo da neće dobiti pet tisuća KM, sad je dužan platiti dvije tisuće KM, zar ne?

GATALO: E, da, to je za njega,vjerojatno i najbolniji dio priče. Znamo da mu je novac sve i svja i što je sve u stanju uraditi za njega. Ako je meni nešto dužan, ja se tog novca odričem za neko hercegovačko sirotište po njegovom izboru. Čovjek, recimo, masno zarađuje na Srebrenici, ali se ne sjećam da se ikad odrekao prihoda u korist nekog od te djece, barem da im plati semestar – dva studija.

RE: Jeste li se vi ikada odrekli prihoda od svojih djela u humanitarne svrhe?

GATALO: Jesam, ali nije to bitno.

RE: Je li to zato što su Hercegovci bolji ljudi od ostalih?

GATALO: Jeste. Ja nisam dobar čovjek ni humanista, ne namjeravam to ni biti. Ali, Hercegovac u meni me smekša i tako to krene...

RE: Što mislite o književnoj sceni u BiH, inače?

GATALO: To je trulo kao Trumanova jaja. Mile Stojić je, na primjer, u svojstvu direktora Fondacije za izdavaštvo, metaforički rečeno, privatizirao izdavaštvo u BiH. Sveo je književnost i kulturu na uhljebljavanje rodbine i podilaženje bosanskoj ljevici, na dijeljenje književnih nagrada svojim prijateljima i sebi samom i na politički angažman, koji još uvijek zove „antifašizmom“.

RE: Vidim da vam gospodin Mile Stojić nije simpatičan, ali niste ni vi njemu. On vas je, u jednom intervjuu, oprostite što citiram, nazvao smećem? Kako to komentirate?

GATALO: Ha, ha, ha... To govori puno o Miletu. On mi je čak, doduše anonimno, čini mi se, dodijelio jednu književnu nagradu. Mora čovjek koristiti takve riječi kad već nema argumenata. Primitivno, neprimjereno, odvratno, dakle očekivano od Mileta Stojića. U rodnom kraju o njemu govore u srednjem rodu, zovu ga „ono“.

RE: Dobro, a gdje je u čitavoj priči gospodin Abdulah Sidran?

GATALO: Sad, bojim se, nigdje.

RE: Zbog ovog procesa?

GATALO: Ne, zbog promjene dnevne politike. Puno bi bolje prošao da je Srbin ili Hrvat, čak i netalentiran. Ovako ne može poslužiti ni za kakvu sarajevsku multietičnost, toleranciju, suživot. Ne bih sad o tome, načeo bih drugu temu, nikada ne bismo završili. U ratu i nakon rata, uz Juku Prazinu u ratu i Aliju Izetbegovića ( i u ratu i poslije), puno je bolje kotirao i stajao. I danas se ide taxijem u granap po viski, ali nije to više isto.

RE: Je li u ovoj tužbi jedan od motiva bila možda i ljubomora?

GATALO: Možda, ne znam. Objavio sam više od 10 uspješnih knjiga zadnjih šest godina, ali ipak... Doduše, ne sjećam se da je nakon onih Kusturičinih i Praljkovih scenarija napravio nešto vrijedno pomena, počev od pokušaja literarne rehabilitacije onog ubojice iz zeničkog zatvora, preko onog čemera od predstave „U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce“, pa do one smiješne zbirčice pjesama „Morija“. To kao da je pisao osnovac. Ipak, mislim da je motiv tužbe bio, kao i uvijek kad su u pitanju Sidranovi istupi i, kako kažu u pravoslavlju „priključenija“, novac. Čovjek je, prosto rečeno, htio novac. Recimo, neuropsihijatru se javio 11 mjeseci nakon „pretrpljene duševne boli“. I ovaj mu je na osnovu razgovora dijagnosticirao „ojađenost“. Novac je ono što pokree Sidranov svijet.

RE: Na čemu sad radite?

GATALO: Na par scenarija. Čini se da to sad dobro ide. Znate, ja ne živim od države i milostinje, živim od onoga što napišem.

RE: Nedavno vam je izišao ljubavni roman, zar ne?

GATALO: Da, 'Princeza od zida'. Preporučam ga, košta samo 14 KM.

RE: Tko je izdavač?

GATALO: BTC Šahinpašić.

RE: U Sarajevu?

GATALO: Da, zašto ne. To je samo par sati vožnje odavde.

Komentari:

 

No comment.

Glasajte zbog nas

Top teme


 

 

Trach

Promo

Kolumna