'Ko drukčije kaže, kleveće i laže i našu će osjetit pest'

Sintagma "bošnjačko Sarajevo" prerasta u anatem za sve nepodobne, nedisciplinirane, političke neistomišljenike i stalna je prijetnja unatoč goloj činjenici da upravo HDZ BiH četvrt stoljeća, više ili manje uspješno, sa koalicijskim partnerima iz SDA i "bošnjačkim Sarajevom". Nažalost, bh političari nisu "učili demokraciju", u svojim strankama vladaju autokratski, a prema drugim se ponašaju po isključivoj, nekada slavnoj pjesmi 'Uz maršala Tita': 'Ko drukčije kaže, kleveće i laže i našu će osjetit pest'.




Nagađanja kako će se na sjednici Predsjedništva HDZ 1990, održanoj protekli vikend, glasovati o izlasku ili ostanku ove stranke kao članice Hrvatskog narodnog sabora (HNS), dalo je smjernice kako će se odvijati predizborna kampanja za opće izbore sljedeće godine.

Moglo bi se kazati - ništa novoga jer je iz HDZ-a BiH, njihovih nekoliko sporazumskih partnera i naklonjenih medija, odaslana, već tradicionalna, stara-nova poruka: Tko nije uz nas hrvatski je izdajnik i "igrač bošnjačkog Sarajeva".



'Bošnjačko Sarajevo' - stalna sintagma za "hrvatske izdajnike"



Sintagma "bošnjačko Sarajevo" prerasta u anatem za sve nepodobne, nedisciplinirane, političke neistomišljenike i stalna je prijetnja unatoč goloj činjenici da upravo HDZ BiH četvrt stoljeća, više ili manje uspješno, sa koalicijskim partnerima iz SDA i "bošnjačkim Sarajevom".

Upornim i sračunatim političkim marketingom plasira se kampanja da je onaj, tko nema 'blagoslov', hrvatski izdajnik i miljenik "Sarajeva", dok istovremeno HDZ BiH već 25 godina vrlo dobro surađuje sa "Sarajevom" u raznim oblicima, daleko najviše upravo s najjačom bošnjačkom strankom SDA, ali po potrebi i s SDP-om, SBB-om itd.

Svaki potez pa i namjera političkog djelovanja drugih stranka ocjenjuje se "hrvatskim izdajništvom", što je i razumljivo jer HDZ BiH, opravdano, želi zadržati politički utjecaj i alate upravljanja ali i blokiranja političkih i svakih drugih procesa.



Bez HDZ 1990 ne bi bilo i HNS-a



Ovom matricom danima je vršena kampanja i upravo ovakvo sramno zastrašivanje jer se očekivalo da će 'Devedesetka', sukladno istupima svojih istaknutih i najviših dužnosnika, kazati 'zbogom' Čovićevom HNS-u. Ove prijetnje mogu se protumačiti i kao vrlo opravdan strah jer upravo 'Devedesetka', druga stranka po jačini u hrvatskom korpusu, daje slonovski obol legitimnosti aktualnog HNS-a. Onog HNS-a za kojeg je predsjednik HDZ-a BiH svojedobno kazao da je "uspješan politički marketing". Stoga se može zaključiti da bez HDZ 1990 uistinu ne bi ni bilo HNS-a.

Međutim, a kako su to potvrđivali i dobro upućeni, HDZ 1990 nije istupio iz HNS-a. Mnogi politički analitičari slobodni su zaključiti da ova stranka "boluje" od sindroma 'kuhane žabe' - žaba koju je ubačena u vruću vodu  refleksno iskoči van zbog osjećaja topline i ugroženosti, ali kada se stavi u hladnu vodu i postupno grije, mirno čeka da ju se skuha.

Dok su tzv. sarajevska javnost i mediji ali i znatan dio hrvatskog naroda u BiH razočarani ostankom 'Devedesetke' u HNS-u, možda će vrijeme pokazati tko je uistinu "kuhana žaba" - jedan ili drugi HDZ.



Paničan strah od pluralizma i gubitka vlasti



Međutim, intezitet kampanje koja je graničila i s prijetnjama političkim zaboravom najviše su pokazale razinu straha od hrvatskog pluralizma ali i istinsku prirodu "hrvatske demokracije" po uzoru na prošli, jednopartijski sustav čijim je dijelom nekada i bila većina istaknutih kvazi-lidera skoro svih današnjih političkih partija s nacionalnim predznakom.

Nažalost, bh političari nisu "učili demokraciju", u svojim strankama vladaju autokratski, a prema drugim se ponašaju po isključivoj, nekada slavnoj pjesmi 'Uz maršala Tita': 'Ko drukčije kaže, kleveće i laže i našu će osjetit pest'. Ovakav stav više je nego kontradiktoran za one koji se žele zvati hrvatskim (umjesto stranačkim) liderima jer za sve koji ih slijepo ne slijede šalju poruku da im - života nema. Na žalost, zbog ovakav  politički marketing, prožet stalnim vapajem o nacionalnoj ugroženosti i nacionalističkom retorikom, kod hrvatskih birača i dalje 'pali', a snažne razloge daju im bošnjački potezi. 

(Izvor: Dnevni list/V.Herceg)




Neispunjena obećanja
Neupitan je legitimitet HDZ-a BiH, ali i apsolutno sudjelovanje na svim razinama vlasti. "Uzeli smo sve", kazao je predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović uskoro nakon posljednjih općih izbora tijekom gostovanja na Face TV, voditelju i uredniku Senadu Hadžifejzoviću.
Ova rečenica je i ključna kada dođe vrijeme na pozivanje na odgovornost za sva obećano, a neispunjeno prema biračima. Na žalost, neka od ključnih obećanja nisu ispunjena: još nema TV kanala na hrvatskom jeziku, nema izjednačavanja prva branitelja HVO-a i HV-a, nije izglasan Izborni zakon, Hrvati nemaju ministra branitelja, ništa nema ni od novih kilometara autoceste, nije smanjena nezaposlenost, a egzodus mladih i nezaposlenih najveći je u posljednja dva desetljeća.
Hoće li s ovakvom, neslavnom, bilancom najjača hrvatska stranka, koja je "uzela sve" dočekati kraj svog mandata i hoće li preuzeti odgovornost za neučinjeno?




Legitimnost i populizam
Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2013. godine, u BiH živi 544.780 Hrvata (15,43 %), a sami HDZ BiH ima negdje oko 36.000 članova, HDZ 1990 nešto više od 15.000. Opravdana su očekivanja da će HDZ BiH i dalje biti politički favorit. No, izreka da su na vlasti zahvaljujući potpori 90 posto biračkog tijela jednostavno - ne stoji, jer skoro polovica hrvatskog biračkog tijela uopće ne izlazi na izbore.
Naime, ukoliko uzmemo u obzir da je, prema podatcima Federalnog zavoda za statistiku, omjer maloljetnog i punoljetnog stanovništva u FBiH 24,5% prema 75,5%, što daje broj od oko 400.000 Hrvata s pravom glasa, rezultat od 120.000 osvojenih glasova svakako je impozantan, ali ujedno i zabrinjavajući zbog nekoliko pitanja - zašto Hrvati u BiH ne žele glasovati na izborima i donosi li četvrtina glasova ekskluzivitet ili tu 'tezu' treba mudro prešutjeti umjesto populistički istom manipulirati?
Prisjetimo se samo prošlih lokalnih izbora kada je u većinski hrvatskim općinama zabilježena najniža izlaznost u BiH. Dakle, u općinama s većinskim hrvatskim stanovništvom na izbore je izašlo daleko od polovice od sveukupnog broja birača: U općini Posušje, od registriranih 13.607 birača, glasovalo je rek 5.198 što je 38,2% od sveukupnog broja. U Grudama ovaj broj je još manji jer je glasovalo tek 36% glasača, u Tomislavgradu 39,7%, potom u Širokom Brijegu od 22.855 birača glasovalo je 9.967 što je 43,6% od ukupnog biračkog tijela te općine. Nije sjajnije ni u Livnu gdje je odziv bio 39,44%, u Čapljini je od 21.611 birača izašlo 9.733 (45%) i Ljubuškom 46,7% te Kupresu s 47%. Najveća izlaznost bilježila se u općini Čitluk, 56,1% i Prozoru-Ravno 56,9%, dok je u Neumi i općini Domaljevac-Šamac na izbore izišlo oko 51% birača.



Primjer Dodik: Zbog Orića maniplira srpskim braniteljskim udrugama
Najnoviji primjer vješte, a u ovom slučaju ipak neuspješne, manipulacije dogodio se u entitetu Republika Srpska, kada je entitetski predsjednik Milorad Dodik želio sasvati konsultativni sastanak sa svim političkim partijama kao i predstavnicima sprskih branitlejskih udruženja, a povodom oslobađajuće presude zapovjedniku Armije Naseru Oriću. Naravno, oporbene stranke SDS, PDP i NDP istom se nisu odazvale, a Dodik ih je nazvao srpskim izdajnicima.
Treba li posebno pojašnjavati da upravo stranke aktualne oporbe u RS-u sudjeluju u vlasti na državnoj razini, a bile su i političke perjanice Srba tijekom proteklog rata u BiH. No, Dodik upravo njih sada naziva 'srpskim izdajnicima', čovjek koji je na vlast došao zahvaljujući pogrešnoj odluci međunarodne zajednice i s ne baš jasnim angažmanom u 'obrambeno-otadžbinskom' ratu iz kojeg ga slijedi posprdni nadimak 'Mile Ronhil'.
Oslobađanje Orića za Dodika je bio dobar kanal za konsolidiranje srpskog političkog tijela, no čini se bez uspjeha. Hoće li eventualno osuđujuća presuda hrvatskoj šestorci u Haagu biti najbolji politički marketing i HDZ-u BiH?

Komentari:

No comment.

Superhik je ovdje

Top teme

Trach

Promo

Kolumna