Bitka za Pacifik: Ustanak – Recenzija filma

Nastavak filma iz 2013., koji je bio mokri san svakog dječaka koji je odrastao na mecha animama, je očekivano loš a ujedno izgleda kao i uvod u franšizu u stilu Transformera



Kao nekome tko je odrastao na mecha animama koje su se prikazivale na talijanskim TV stanicama, prije svega Voltronu, Jeeg robotu i Mazingi (pravi naziv je bio Mazinger), Pacific Rim iz 2013. mi je sjeo, kako bi se u narodu reklo, kao budali šamar. Sve ono što sam kao dijete htio saželo se u izvrsnom filmu Guillerma del Toroa. Stoga sam s nestrpljenjem očekivao nastavak, ali kada sam vidio prvi trailer nisam se mogao oteti dojmu da će nastavak biti loš film bez duše u kojem se baš sve svodi samo na akciju u stilu Transformersa. I nažalost, nisam pogriješio.

Radnja nastavka se događa 10 godina nakon originala a u fokusu je John Boyega, sin Idrisa Elbe koji je hrabro žrtvovao svoj život u prvom filmu. Boyegin lik, buntovni pilot Jake je odbacio obuku i upleo se u zbivanja kriminalnog podzemlja, a nakon što bude uhvaćen dobiva ponudu – ili ide u zatvor ili postaje instruktor obuke pilota Jaegera. Program lovaca je ugrožen drugim programom, programom bespilotnih lovaca dronova, a kada se nakon 10 godina ponovo pojava Kaiji, Boyega i društvo će shvatiti da im čudovišta nisu jedini protivnici.

Iako najavljivan mjesecima ranije kao dio programa našeg najvećeg kinodistributera za ožujak, Bitka za Pacifik: Ustanak se na kraju našao u limitiranoj distribuciji, a to je već znak da nešto nije u redu. A ovdje puno toga nije u redu…

Bitka za Pacifik (mislim na prvi film iz 2013.) sigurno nije bio najbolje filmsko ostvarenje, ali je bio prokleto dobar i zabavan – pogotovo nama kojima su mecha anime obilježile djetinjstvo. Ali Bitka za Pacifik nije bila samo mokri san svakog ljubitelja Voltrona, Gundama i Robotecha, već i film sa zanimljivom pričom, prekrasnim vizualima tipičnim za del Toroa, ali i odličnim Charlieom Hunnamom, zabavnim Charlie Dayem i fantastičnim i karizmatičnim Idrisom Elbom.

Nažalost, nastavak nema baš ništa od toga i unatoč bombastičnom press releasu definitivno nije spektakularni film koji ne smijete propustiti. Od prvog dijela ostala je jedino vizualno lijepa akcija, iako vizuali nisu na nivou pet godina starog originala. Međutim, sami vizuali ne mogu sami nositi film a u ostalim segmentima Ustanak je u najboljem slučaju – OK.

John Boyega je kao glumac zanimljiv i zabavan, ali u ovom filmu se potpuno utopio u sivilo što nije njegova greška. Lik buntovnog pilota Jakea smo gledali već stotinama puta, a očekivati da će Boyega imati kemiju sa sinom Clinta Eastwooda, koji na oca podsjeća samo izgledom i baš ničim drugo, kao Elba i Hunnam, je bilo naivno. Rinko Kikuchi se vratila, ali njezin lik nikako ne funkcionira bez Hunnama i Elbe. Međutim, ona je još dobra prema onome što su scenaristi napravili Charlie Dayu – jednom od omiljenih likova iz prvog dijela. Put kojim je krenuo Day, i priča koju su mu namijenili, je malo je reći tragična.

I upravo se u scenariju krije najveći problem ovog filma. Pozadinska priča o zavjeri je nespretno izabrana a likovi su dobili nepotreban izgled karikatura. Ustanak je jednostavno film bez duše, a kako kraj ostavlja otvoren put prema još jednom nastavku ozbiljna bojazan je da će se Bitka za Pacifik pretvoriti u franšizu poput Transformera, odnosno franšizu bez duše kojoj je jedinici cilj mučiti gledatelje sve dok se može izvući posljednji dolar.


(Izvor: lonewolf.com)

Komentari:

No comment.

"Borci" za zarod

Top teme


 

Trach

Promo

Kolumna