Disneyland za luzere

Republika Hrvatska, Disneyland za luzere i redikule sa zidića pred samoposlugom, jedina je zemlja na svijetu u kojoj takvi imaju u mobitelima pohranjene privatne telefonske brojeve predsjednice ili premijera i mogu – samo ako to dovoljno snažno žele – postati ministri obrane, vođe opozicije ili savjetnici državnog vrha

Opširnije...

Ne zaboraviti jedinstvo Europe

Bio nacionalista ili kosmopolita, ukorijenjen ili iskorijenjen, Europljanin je duboko određen odnosom prema svojoj domovini; nacionalna je problematika u Europi vjerojatno kompleksnija, bremenitija nego drugdje, u svakom slučaju drugačija. Ovomu pripada i jedna druga posebnost: pored velikih nacija u Europi postoje i male nacije, među kojima je njih više kojima je uspjelo u protekla dva stoljeća ostvariti svoju političku nezavisnost (ili je ponovo pronaći).

Opširnije...

U posljednje vrijeme sve se više otuđujem od svijeta. I nije mi žao

Ako će visokopozicionirani obavještajni službenici  osobnim vozilima gaziti predsjedničine savjetnike, ja bih samo volio da upozore građane. Inače mi je to kul.

Opširnije...

Gdje je nestao Isus

Gdje je nestao Isus, gdje se sakrio On. Netko je ukrao Isusa u Mostaru. Zanimljivo je da je njegova krađa primijećena slučajno, a i da se za nju puno ne haje.

Opširnije...

Dodikova republika straha

Gledali ste kako je pao Ceausescu? Nakon krvavo razbijenih nemira u Temišvaru, krenuo je održati jedan od svojih "državničkih govora" pred radnicima koji su silom pokupljeni po firmama u Bukureštu. U jednom trenutku, jedan glas, jedan jedini glas među više od 100.000 ljudi, počeo je vikati: "Temišvar, Temišvar!" To je prihvatio drugi, pa treći, pa stoti glas. Rezultat je bila rumunjska revolucija. Danas, 28 godina poslije, Rumunjska ima bolji životni standard od Hrvatske.

Opširnije...

Čuvar posljednje rezidencije SFRJ u Bonnu, iliti bio sam i “Alijin diplomata”

Kada je otpravnik poslova Drago Trbojević konačno preuzeo i u formalnom smislu poziciju „prvog čovjeka“ u jugoslavenskoj ambasadi u Bonnu, uslijedilo je moje useljenje u rezidenciju jugoslavenskog ambasadora na prelijepim obroncima Bad Godesberga. To nije bilo baš po propisu, ali Drago se nije htio premještati iz diplomatske kuće, u kojoj je već tri godine živio, jer je slutio da je „pijesak iscurio“. A  ja sam  bio „samac“, bilo mi se lako premjestiti. Obojica smo barem podsvjesno i na ovaj način željeli malo prkositi „pukovnikovim ljudima“, kojima je pojašnjeno da ja ostajem u rezidenciji dok ne dođe novi ambasador, što su teška srca prihvatili.

Opširnije...

No comment.

NEĆU ili NE ĆU?

Top teme


 

 

Trach

Promo

Kolumna