Hrvatski narodni sabor, Big Brother na Čovićev način

Ovaj tekst pišem u čast Hrvatskom narodnom saboru, predsjednicima najjačih hrvatskih stranaka Draganu Čovići i Boži Ljubići, koji su nam dan prije već poslali poruke od koji bi se postidjeli najomraženiji  južnoamerički diktatori.

 

Piše: Emil KARAMATIĆ/neznase.ba

Predsjednik Čović je dok sam skoro prespavao konferenciju za tisak  kazao kako očekuje da će se na Saboru donijeti deklaracija u kojoj će biti donesene značaje promjene s time da je osnovna naznaka da se HNS-u da potpuno nova dimenzija u smislu registriranja, organiziranja i djelovanja te da se HNS izdigne iznad stranka koje su okupljene oko njega.

Drugim riječima neće se više moći dogoditi da stranke koje su okupljene u HNS-u mogu samostalno izlaziti na izbore.

Davne 1992. godine, negdje na Južnom ratištu kako smo zvali dio bojišnice od Neuma prema Dubrovniku, svaki dan dolazio je nekakav predstavnik vlasti, okorjeli hadezeovac, nama pješadincima  metkovačke 116. brigade, objasniti kako je sutra ili počesto i za pola sata presudni dan ili sat za hrvatski narod.

Treći dan poslije jedne propale akcije mrskog neprijatelja, koji nas proredi i svede na neopasnu grupu hrvatskih domobrana, ponovo dođe Tuđmanov izaslanik da nam kaže da je narod, narod, pazi narod u opasnosti.  Naravno već me počela nervirati ta ušminkana časnička picajzla jer sam shvatio kako nam je ustvari htio reći da smo mi pješadinci u kurcu a ne narod.

Naravno, nama pješadincima to kurčevito vrijeme je trajalo do konca 1995. godine.

Prva petina je izginula, uzgred proglasili su ih vitezovima da bi tom milenijskom manipulativno snagom ublažili bol njihovim obiteljima i prijateljima.

Druga petina je prolupala, uglavnom se i ne sjećaju jesu li bili u Domovinskom ili nekom drugom ratu. Treća petina još uvijek ganja prava razvojačenih branitelja, počesto pod rukom imaju nekog pokvarenog odvjetnika, zaboravljajući da i među tom branšom ima poštenog svijeta, koji im je oderao domoljubnu kožu.

Četvrta petina radi negdje na njemačkim, kanadskim i inim rudnicima kao poniženi dio radne snage i u slobodno vrijeme komentira moje tekstove misleći, što mu bi, pa zajedno smo bili na Južnom ratištu. Uz pokoju psovku autoru ovi redaka, onako uzgred, uz poklik 'Za Dom spremni' razmišljaju o sutrašnjem radnom danu, koji je počesto usraniji od Južnog ratišta.

I na kraju su oni koji pripadaju petoj petini pripadnika Domovinskog rata, oni su kupili jedno tries' četeres' procenata invalidnine i već godinama uživaju lažne mirovine i posjećuju groblja iz one prve petine, jebu im mater pokvarenu oni iz treće  petine, dok im oni iz druge petine plješće da i ne znaju što to čine.

E vidite, ovi poput mene nema ni u jednoj petini, nas je malo, jako malo ostalo koji smo bili spremni život ostaviti na nekom proplanku, zrno nas nije htjelo, nije nas htjelo jer je i Bog znao da će doći neko poslijeratno ludo vrijeme kad će se neko morati suprotstavljati mirnodopskom političkom zlu koje nas snalazi.

Milijun puta sam rekao, jesam li to proklet da nisam član hadezea i da ne sjedim u nekom parlamentu za sedam tisuća KM plaće nego se zajebavam sa čuvarima nacionalnih interesa za plaću koja niti jedan mjesec nije sigurna.

Znao je Bog da budala opet treba koje će se na jedan potpuno drugi način suprotstavljati na nekoj drugoj bojišnici opet nekom zlu i to samo zbog jednog cilja, da nas nije sramota reći odakle dolazimo kad odemo u neku od europskih država.

Ovaj tekst pišem u čast Hrvatskom narodnom saboru, predsjednicima najjačih hrvatskih stranaka Draganu Čovići i Boži Ljubići, koji su nam dan prije već poslali poruke od koji bi se postidjeli najomraženiji  južnoamerički diktatori.

Predsjednik Čović je dok sam skoro prespavao konferenciju za tisak  kazao kako očekuje da će se na saboru donijeti deklaracija u kojoj će biti donesene značaje promjene s time da je osnovna naznaka da se HNS-u da potpuno nova dimenzija u smislu registriranja, organiziranja i djelovanja te da se HNS izdigne iznad stranka koje su okupljene oko njega.

Drugim riječima neće se više moći dogoditi da stranke koje su okupljene u HNS-u mogu samostalno izlaziti na izbore, ako HNS zaključi da je od interesa za hrvatski narod, ponašat će se na jedan drukčiji način što će se i ugraditi u deklaraciju.

I u ovo mirnodopsko vrijeme kao u onom onomad ratnom, opet se spominje narod, a izgleda k'o da je u problemu neko drugi, (hadezeova pješadija), a ne narod.

A onako prostim rječnikom kazano, a razumljivo svekolikom hrvatskom puku, h....m ti i Sabor i koliki je, ako nije u stanju HDZ BiH milome vođi upisati u grunt, a miloga vođu Dragana Čovića proglasiti doživotnim predsjednikom.

U tom slučaju, Božo Ljubić bi mu mogao biti osobni hećim, popravljao bi vođi kosti ako ne daj mili Bože mili vođa negdje posrne. A bojat se, događa se to, pogotovo kad čovjek dobije diktatorske nagone.

Predsjednike ostalih stranaka, vođa bi mogao uporabiti kao novogodišnji nakit ili u najmanju ruku kao batlere, povrtlare ili kamenoklesare na friško napravljenom imanju.

Nema televizijske kuće koja se ne bi otimala za prijenos Big Brother ove vrste, ovako će ih prenositi jedini hadezeov preživjeli medij, portalčić čiji je značaj koliki je i Hrvatskog narodnog sabora.

Komentari:

No comment.

Pravo

Top teme

 

Trach

Promo

Kolumna