Jedan od posljednjih zaštitnika novinarstva koje nestaje

Novinarstvo u balkanskim tranzicijskim zemljama doživljava svoje najteže dane. Mediji su postali tek sredstva propagande etnokracijskih struktura, ili transmisija golih interesa svojih vlasnika. Više se ne produciraju novine koje imaju ozbiljnu političku i profesionalnu agendu, nego tabloidi, ono što se nekad zvalo bulevarski tisak.



Piše: Mile Stojić, književnik (O knjizi 'Kud idijoti i jedna ljubavna priča', novinara i književnika Emila Karamatića)


Ovaj fenomen doveo je do gašenja tradicionalnih žurnalističkih žanrova, kakvi su politička analiza, reportaža, polemika u kojoj zbore argumenti, komentar kroz koji se sa svih strana osvjetljavaju društveni fenomeni.

Umjesto toga, zapljusnuti smo vijestima iz crne kronike, erotskom i političkom pornografijom (zaboga, tržište to hoće!), te govorom mržnje prema svim onima koji pokušavaju ukazati na golotinju vladajućih, na istinu poniženih.

Nova knjiga Emila Karamatića obuhvata izbor iz autorovih kolumni koje je objavljivao posljednjih godina u medijima, najčešće na portalu “neznase.ba”. Internetski portali postali su, tako, jedine oaze slobodnog kritičkog mišljenja. Karamatić se već i svojom prvom knjigom predstavio kao pronicljiv promatrač naših društvenih zbivanja, našeg dehumaniziranog političkog ambijenta, u kome vladaju nepotizam, korupcija i laž, a ova druga knjiga još je žešći odgovor na tu virtualnu stvarnost koju živimo, a koju proizvode  samozvani zaštitnici nacije, a zapravo “ideolozi pećine”. 

Karamatić je jedan od posljednjih zaštitnika novinarstva koje nestaje, novinarstva za koje treba imati ne samo hrabrosti, već i stila i morala. Njegovi tekstovi analiziraju maligne procese u našem društvu, osuđujući pumpadžije političke magle, od čijih duhovnih produkata postaje sve nesnosnije i zaglušljivije.

Ali, on ne zaboravlja cilj svakog istinskog novinarstva – otkrivanje istine. Nije ni malo slučajno da ovakvo Karamatićevo pisanje “ide na jetra” provincijskim moćnicima i novinarima-plaćenicima, koji svakodnevno produciraju nesnosne količine laži i obmana, pa su njegovi tekstovi, koji pozivaju na dijalog, nerijetko zasipani gomilom uvreda i moralnog i intelektualnog smeća.

Ali, autor se ne da zbuniti i smesti; on i dalje nepokolebljivo piše i objavljuje, uvjeren da je još samo ta kutija slova, kako veli Krleža, jedino što je ostalo u obrani ljudskog dostojanstva.
U tkanje svoje društvene kronike Karamatić uvodi i brojne reference iz literature, tkajući nerijetko novinski hibrid, članak koji se referira na književnost, ponekad postaje i književnost sama. U sveopćoj medijskoj pustinji koja svakim danom raste i širi se, knjige poput ove pravi su mali svjetionici lucidnosti, morala i duha.

One malom čovjeku, obasutom svakodnevnim salvama propagande i bezočne laži, pružaju nadu i utjehu da ipak sve, cijeli naš život, nije otišao dođavola.

Komentari:

No comment.

Ulizice - najgori ljudi na svijetu

Top teme


 

 

Trach

Promo

Kolumna