Ustrijeljeni, ali slobodni

Bila ovih dana na jednoj radionici i razgovarala s nekoliko studenata. I pitaju oni mene gdje radim. Nabrojim ja jednu, dvije, tri redakcije s kojima stalno ili povremeno surađujem već desetljeće i pol. Slušaju oni mene znatiželjno i govore da im je nedavno držala predavanje jedna freelancerica koja je pričala da je zbog obitelji ostavila siguran posao u novinarstvu(ako takav uopće postoji), te otišla u slobodne strijelce.

 


Piše: Kristina Spajić-Perić/Republikainfo.com

 

 

Dolazila je u situaciju da ne može djetetu kupiti ni pelena, ispričala im, pa se oni čudom čude, zašto bi ta novinarka to učinila. A uživam i ja u razgovoru s njima prisjećajući se vremena kada sam, baš poput njih, naivno odmarala u ovom svijetu ne znajući uopće koliko je nesavršen.

Kratko sam im kazala, u strahu da prijevremeno ne naoblačim njihovu vedrinu, da na svijetu postoje dvije vrste ljudi.

Ziheraši koji će zbog vlastite i sigurnosti svoje obitelji gutati štošta, dok zaborave i ubiju sebe u sebi i oni drugi.

Ti odoše u slobodne strijelce, na vjetrometinu, u EU, ali ostadoše vjerni sebi. Jesi li prva ili druga vrsta odredi se u hipu, prema sebi ili od sebe. A ne možeš nikud nego prema sebi, pa kakav si, takav si. I shvatili su, učinilo mi se, malo bolje tu novinarku s predavanja.

U tom kratkom razgovoru shvatih zapravo da žudim za vremenima kada sam gledala svijet njihovim očima. Crkveni službenici su bili beskompromisni, prevrtali stolove trgovcima poput razjarenog Isusa pred sinagogom, borili se za najmanjeg, za najslabijeg - nikada nisu mislili na sebe, niti tražili novaca iz proračuna, usluga, poslova – sebi i svojima. Politika se isto borila za čovjeka, najmanjeg, najpoštenijeg, najjadnijeg, nikada za sebe, sestriće, bratiće, rođake.


Doktori su se kleli u Hipokrata, bdjeli nad pacijentima, nikada nad njihovim novčanicima. Novinari nisu pisali ništa osim istine i samo istine. Sve je imalo savršenog smisla u mojoj glavi. Danas, uglavnom, više ništa nema. Odnarodilo se sve što je zbog naroda i služi sebi. A narod... Reče mi kolega kojeg sretoh nakon onih studenata da je u mostarskom Ortiješu svaka druga kuća prazna. Nema nikoga. Odoše. Kupe djecu, ostavljaju beton u kojem su patili par desetljeća. I Aleksa se sigurno prevrće u grobu, pa sve poskakujući stihove nekako ovako sigurno obrće


Odlazite odavde! Sunce tuđeg neba,
Novu nadu krije
Mekši su tamo zalogaji kruha,
Svoga ovdje nemaš, i brat tamo ti je

Nekad je i majka zla, a maćeha bolja
A maćeha Vaša zemlja vam je ova…

 

 

 

 

 

 

 

 

Komentari:

No comment.

Grožđe na vrbi

Top teme


 

Trach

Promo

Kolumna