Tko su pravi Hrvati?

Dok god imamo vlast i ljude koji upravljaju našom državom a ne poznaju osnove liberalne demokracije na kojima počiva zapadna civilizacija i koji pokazuju elementarno nerazumijevanje okvira u kojima djeluju i okvira kojima trebamo težiti, hrvatskom narodu se ne piše dobro.

 

Piše: Martin Mikulić/hspf.info

 

Istanbulska konvencija je aktualna tema u Hrvatskoj već nekoliko mjeseci čime je izazvala brojne prijepore i izrazitu podjelu u društvu. Dok jedni smatraju da je Istanbulska konvencija zapravo krinka pomoću koje se pokušava prisilno implementirati tzv. rodna ideologija u obrazovni sustav i sve pore društva, drugi na nju gledaju kao poboljšani zakonodavni okvir koji će pomoći u sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

Kako to inače biva, Hrvati iz BiH pomno prate procese u Republici Hrvatskoj, pa je tako bio izražen društveni angažman i po ovom pitanju. Međutim, ja se neću baviti samom Istanbulskom konvencijom jer ionako ne pripadam nijednom dominantnom taboru već ću govoriti o nekim fenomenima koji su dijelom obilježili ovu priču, nebitno sa koje strane dolazili.

Fenomen „pravohrvatstva“

Kada se god radi o nekom pitanju za koje se mogu vezati identitetske odrednice poput narodne pripadnosti, vjere i sl., često se pojave kojekakvi konstrukti. Meni osobno, jedan od najfascinantnijih fenomena koji me uvijek iznova oduševi je fenomen „pravohrvatstva“. Pa tako u slučaju IK, vrlo lako se može naići na argumente poput „pravi Hrvat bi postupio…“ pri čemu se gotovo uvijek uz „pravog Hrvata“ vežu katoličanstvo i neke vrijednosti poput obitelji, domovine, branitelja itd. Nešto umjerenija verzija koja se, doduše, rjeđe može vidjeti je „pošteni Hrvat bi postupio…“.

Ono što je ovdje fascinantno je da postoje ljudi koji misle da imaju ekskluzivno pravo na hrvatstvo i samim time autonomiju odrediti kakav je to „pravi Hrvat“. Iz tog konstrukta proizlazi da je „pravi Hrvat“ nužno katolik i inherentno tradicionalan, domoljubiv i vrednovatelj obiteljskih vrijednosti.

Sve ovo i nije posebno zabrinjavajuće jer nije strano da svakakvi komentari dobivaju puno podrške na društvenim mrežama. Trenutak kada sam shvatio da je ovaj fenomen rašireniji nego što sam prvotno mislio i razlog zbog čega ga uopće shvaćam ozbiljnije nego ranije je činjenica da njega ne propagira samo „običan puk“ već i politički predstavnici, ili konkretno u ovom slučaju, županijski zastupnici (ŽZH).

Na pitanje tko je „pravi“ a tko „lažni“ Hrvat, odgovor je vrlo jednostavan – nitko! Takvo što ne postoji. Nitko nema ekskluzivno pravo na hrvatstvo niti autonomiju određivati koje su odlike „pravog Hrvata“.

Širenje histerije

Dotični zastupnik se dotaknuo niza stvari, od kojih se ne zna što je veća glupost, a nije mogao propustiti priliku da ne širi histeriju što je jedna od popratnih pojava u cijeloj priči o IK. Histerija se širi koristeći binaran pogled na svijet, kao da je sve crno-bijelo. Krajnje pojednostavljeno, postojimo „mi“ i postoje „oni“. „Mi“ smo žrtve nad kojima se žele provoditi neke sumnjive namjere a „oni“ su neprijatelji, i to najčešće imaginarni.

Pa tako „oni“ (čitaj: masoni, masonerija, „sotonska unija“…) imaju za cilj sustavno uništiti „nas“ i sve naše vrijednosti. Kreirajte imaginarnog neprijatelja, ubacite par hiperbola da napušete cijelu situaciju i učinak je zagarantiran – odjednom imate mnogo sljedbenika.

Ima i većih problema

Dalje u svom tekstu, zastupnik navodi da postoje i veći problemi od IK pa navodi abortus i umjetnu oplodnju. Poziva se na petu Božju zapovijed koja glasi „Ne ubij!“ i konstatira da abortus treba biti ilegalan jer je po tom pitanju stav Katoličke crkve vrlo jasan. Dakle, na jednu kompleksnu tematiku poput abortusa, od svih mogućih argumenata on bira vjersku dimenziju i isključivo nju ističe kao razlog zašto abortus treba biti zabranjen.

Kroz istu dimenziju je, dakle vjersku, elaborirao i svoje stavove prema IK i rekao da oni koji glasaju za ratifikaciju: „…dušu svoju su vragu prodali!“

Drugim riječima, ovo se svodi na: „Ako ne razmišljaš i ne dijeliš ista uvjerenja kao ja, moraš platiti cijenu i biti diskreditiran.“ Na koji li me sustav to podsjeća…

Što je sa Francuskom revolucijom?

U 18. stoljeću, nakon Francuske revolucije, uslijedile su velike promjene. Nema više bogomdanih autoritarnih vladara, zapadna civilizacija se okreće sustavu demokracije i načelima slobode i jednakosti koja su do dana današnjeg ostali temelj liberalne demokracije u kojoj živimo i zapadne civilizacije kojoj pripadamo.

Odvaja se i duhovno od svjetovnog, odnosno crkva od države. Drugim riječima, odvija se proces sekularizacije koji je očito nekima nepoznat pojam. Papa Franjo je, govoreći o sekularizmu, rekao da on u kombinaciji sa jakim zakonima koji jamče vjersku slobodu pruža okvir za kretanje prema naprijed. Također je rekao da države moraju biti sekularne, inače će završiti loše. A pogotovo one države koje su vezane za jednu religiju.

Papa Franjo je svjestan da su sloboda i jednakost moguće jedino u sekularnim državama zbog čega se protivi klerikalizmu. Poznati protivnici klerikalizma odnosno antiklerikalisti su bili Stjepan Radić i „otac domovine“ – Ante Starčević koji je svojedobno smatran antikristom, neznabošcom i buntovnikom koji ruši sve naredbe Boga, ljudi i crkve. Sudeći po prethodno spomenutim kvalifikacijama, jesu li oni bili „pravi Hrvati“?

Kontekst vremena i prostora

Iznešeni stavovi zastupnika postaju nekoliko puta besmisleniji kada se pažljivije promotri u kakvom svijetu danas živimo. Svijet je globalizacijom postao „globalno selo“ te ga čine razne integracije, umreženja i svi drugi mogući oblici povezivanja. Samim time, struktura stanovništva je gotovo svugdje izrazito složena. Dakle, koncept nacije-države je stvar prošlosti, posebice u isprepletenoj zapadnoj civilizaciji kojoj pripadamo.

Ako uzmemo u obzir državu u kojoj živimo, nije teško zaključiti da živimo u multietničkoj i multikonfesionalnoj državi u kojoj je sekularizam conditio sine qua non. Upravo iz tog razloga je još besmislenije koristiti religijske argumente u političkim procesima. Osim ako zastupnik doista misli da ima dobre zamisli što bi značilo povratak milet sustavu koji je ostao tamo gdje i pripada – 18. stoljeću, a i ranije. Alternativa tome je da se ugledamo na Ujedinjene Arapske Emirate ako će nam oni biti pojam demokracije.

Da budem posve jasan, sve navedeno ne znači da religiju treba u potpunosti marginalizirati jer bi to bilo sasvim pogrešno. To ne znači da svećenici nemaju pravo iznositi svoja društveno-politička razmišljanja. Naprotiv, to im je dužnost. To, između ostalog, znači da religija kao integralni dio naših života može poslužiti kao putokaz našeg djelovanja ali nipošto ne bi trebala biti presudni faktor našeg političkog djelovanja. Možda je ovu problematiku ukratko najbolje opisao Gotthold Lessing kada je rekao: „Strah me društva u kojem bi religija potpuno zavladala. A bojim se i društva u kojemu bi religija u cijelosti nestala.“

Također, želim naglasiti da bit cijele priče nije ni IK ni dotični zastupnik protiv kojeg nemam apsolutno ništa. Istina je da u našoj bh. parohijalno-podaničkoj političkoj kulturi uvelike nedostaje artikuliranih stavova, ali to ne može biti izlika za ove ogromne nebuloze i velike demonstracije neznanja.

Zastupnik tekst završava riječima: „Dok god imamo vlast i ljude koji upravljaju našom državom kojima Bog nije na prvom mjestu, hrvatskom narodu se ne piše dobro.“

Ja ću završiti riječima: „Dok god imamo vlast i ljude koji upravljaju našom državom a ne poznaju osnove liberalne demokracije na kojima počiva zapadna civilizacija i koji pokazuju elementarno nerazumijevanje okvira u kojima djeluju i okvira kojima trebamo težiti, hrvatskom narodu se ne piše dobro.“

Komentari:

No comment.

"Borci" za zarod

Top teme


 

Trach

Promo

Kolumna