Sarajevska strana priče: Svaki zločin je visokomoralni čin kada ga vrši naša strana!

Premijer Konaković izdvojiće 300 hiljada maraka za odbranu osumnjičenika za ratne zločine. Ovu svoju odluku nazvao je borbom za istinu o agresiji.



Piše: Selvedin Avdić/Žurnal.info

Sedmica je mučno počela. Prvo smo pročitali da je neki ministar u Lukavcu svečano otvorio javnu kuhinju za djecu. Kuhinju je organizirala nevladina organizacija ali ministra to nije spriječilo da prvi obrok on podijeli djeci. Nakon toga stigla je vijest o samoubistvu zeničkog rudara koji nije mogao dobiti penziju. Kolega Amarildo Gutić ispravno je njegov čin nazvao ubistvom a ne samoubistvom.

PRAVI HEROJI

Konačno se oglasio i premijer najbogatijeg kantona Kantona u Federaciji Elmedin Konaković. Na žalost, ne zbog javne kuhinje niti rudarske nesreće. Odlučio je da izdvoji 300 hiljada maraka za odbranu osumnjičenih pripadnika ArmijeRBiH i MUP-a za ratni zločin. Na svojoj facebook stranici napisao je emotivno opravdanje te odluke:

“...Optuženi su pravi heroji za nepostojeće ratne zločine i komandnu odgovornost.
Procesi koji bi valjda trebali pokazati da su isti oni koji su došli iz susjednih zemalja da nas sa ognjišta protjeraju, kuće nam zapale, siluju nam majke, sestre, supruge, kćerke i oni koji su se od toga branili. U ovim su političkim ratovima zaboravljeni naši heroji, pa se sami brane od novih agresija. Skoro da nikakvu pomoć od države koju su odbranili nemaju. Neki od njih prodaju imovinu da bi sačuvali svoj, ali i obraz svih nas koji smo se branili od agresora i udruženih zločinaca.”

U medijskom istupu odluku je nazvao borbom za istinu o agresiji na BiH i dodatno naglasio podršku osumnjičenicima:

Na žalost, danas su izloženi pritisku, tužbama, medijskom linču i to od ljudi koji pokušavaju izjednačiti žrtvu, zločinca i agresora.

Mnogo je spornih stvari u ovim premijerovim istupima i samo površna analiza odnijela bi previše vremena. Ali, evo pomenimo nekoliko.

Na prvom mjestu tu je emotivni naboj koji je premijer smišljeno unio u svoje obrazloženje. Kada ispred svoje odluke isturite zapaljene domove i silovane majke i kćerke, očekujete da vam se zbog toga niko neće smjeti suprotstaviti. S druge strane, dobro znamo i osjećamo, to je još jedna manipulacija emocijama ratnih stradalnika. Huškanje, da budemo direktni.

Kada Konaković piše o “političkim ratovima u kojima su zaboravljeni naši heroji” svjesno prešućuje da je u svim tim ratovima učestvovala njegova matična stranka. SDA, kao najjača politička snaga na prostoru Federacije sa bošnjačkom većinom, direktno je odgovorna za tešku situaciju u kojoj se nalaze bivši borci i žrtve rata. Ne samo da nisu ništa učinili da im pomognu, nego su se svojski potrudili da ih dodatno osiromaše pljačkaškom privatizacijom. To što oni nemaju nikakvu pomoć od države odgovorna je ponovo njegova stranka.

ORWEL O NACIONALISTIMA

Što se tiče “izjednačavanja žrtve, zločinca i agresora”, poslužiću se citatom.

Još 1945. godine George Orwel je iznio glavne karakteristike nacionalističke misli. Među njima su opsesivnost i nepostojanost a nama će, zbog ovog slučaja, biti zanimljiva karakteristika “ravnodušnost prema stvarnosti”. Orwel tvrdi da nacionalisti ne razlikuju dobro od zla i o događajima sude samo na osnovu toga ko ih je počinio.

Skoro da nema tog zlodjela – mučenja, otmica, prisilnog rada, masovnih deportacija, kazne po kratkom postupku, prevara, ubistava, bombardovanja civila – koje se ne proglašava visokomoralnih činom kada ga vrši “naša” strana – piše Orwel.

Sudeći po Orwelu, zapravo premijer Konaković insistira na izjednačavanju, i to sebe i ostalih nacionalista sa ovih prostora i sa svih strana.

Stoga smo prinuđeni da i premijeru Konakoviću ponovimo ono što se ponavlja svim nacionalistima sa ovih prostora koji su branili osumnjičenike za ratni zločin - Ovdje se ne sudi čitavoj Armiji RBiH niti čitavom narodu, nego pojedincima koji su počinili ratne zločine. Ovdje se ne sudi braniocima, nego onima koji su osumnjičeni da su palili i silovali na onoj “drugoj” strani. Njihovom presudom neće biti ugrožena istina niti pravda. Naprotiv.

Premijer Konaković kaže da su osumnjičeni “pravi heroji” i čini se da je apsolutno ubijeđen u to prije završenog sudskog procesa. Ratni zločini za njega su “nepostojeći”. Što nije čudno, jer kako kaže Orwel, nacionalista ne samo da ne osuđuje zločine koje je počinila njegova strana, nego ima izvanrednu sposobnost da za njih i ne čuje.

Šta ukoliko sud presudi drugačije? Ništa, zna se kako to biva na ovim prostorima – optužićemo sud da je pristrasan! Šta ćemo sa dokazima? Reći ćemo da su montirani! Hoćemo li izmijeniti svoj odnos prema istini? Nećemo ukoliko se ona razlikuje od naše istine!

(S druge strane, šta ako svi osumnjičeni na sudu budu oslobođeni? Ništa, to ne znači da nije bilo ratnih zločina, to samo govori da tužilaštvo nije pribavilo dovoljno dokaza ili da nije pronašlo prave krivce. Ali to, na žalost, ne poništava zločine.)

LOGIKA

Na kraju, premijer Konaković, kao državni službenik, apsolutno ne poštuje pravosuđe u ovoj zemlji. Njihov rad na istraživanju ratnih zločina naziva “pritiskom” na heroje.

To ne bi trebalo da nas čudi. Sjetimo se, u nedavnom televizijskom istupu nazvao je osobe (njegove prijatelje s kojima redovno ispija kafu, opaska Prometej.ba) koje u svojim dosijeima imaju pokušaje ubistva, nasilništva i razbojništva moralnijim od onih koji njega kritiziraju za nestašicu vode.

Komentari:

No comment.

Pod Lupom

Top teme


 

Trach

Promo

Kolumna