Arsen – pjesnik ljubavi ljubavnika

Onaj ko sluša Arsena Dedića sa 18 sigurno je za neku od klinika koja se ne bavi ni centimetrom ispod glave.

 


Piše: Emil Karamatić/Neznase.ba


 
Ali onaj ko ga nije počeo slušati u četrdesetoj o glazbi nema pojma.

Ili je nesretnik za rana oglušio.

Ili možda spada u procent onih koji glazbu doživljavaju kao suvišnu buku u prostoru.

Arsen je baš taj, pjevač koji se sluša poslije četrdesete, kad se poslije silnih očaranosti ljubavima i životom prvi put razočarate. Ali ozbiljno razočarate jer ste kao malo više naučili o životu nego što to zna onaj sa trideset ili recimo trideset pet.

Arsen Dedić nikad nije bio zvijezda, tipa Zdravka Čolića, Bore Đorđevića, on nije bio pjevač koji je punio stadione. Nije on onaj sa top hit lista.

Nisu čak ni djevojke bacale grudnjake za njim.

Arsen nije bio pjevač kome bi se klicalo Aaaaarseeeene.

Ne, ni to nije bio.

Nije nikad bio popularan kao Tonči Huljić ili ne daj Bože Marko Perković iz Čavoglava, Nit li je zabavljao krda stranačkih pristalica na predizbornim skupovima.

Ne, Arsen ništa od toga nije bio.

Arsen je bio pjesnik kojeg su svi poštovali.

Nije bio pjevač za ljubav, nego pjesnik o ljubavi.

I to najveći pjesnik o ljubavi.

Arsena su najbolje razumjeli Mediteranci, oni koji osjete lovorov list na stotinu i više metara, koji smokvu znaju ocijeniti i prije nego što je kušaju.

On je pjesnik, pjevač uz čije pjesme se piju opora vina.

Njega tudumaši ne vole i ne razumiju. Prihvaćaju oni njega ali ne kao svoga nego kao tuđeg.

Nagrade je prestao brojati kad je vidio da nema gdje s njima. Dobio ih je toliko da su mu postale teret.

Nisu ga uveseljavale.

Kažu mi da je umro noćas.

Ne nije, Arsen je umro kad je rekao jedno jutro ispred ogledala: „Ne znam da li da se ubijem ili da se obrijem“.

Arsen nije umro od bolesti, umro je od života koji mu je štetio zdravlju.

Ali Arsen je živ.

I nikad življi nije bio.

Sad će ga slušati i oni koji bi razvojačili prijatelja na facebooku koji bi ponudili Arsenovu pjesmu.

Arsena će sada slušati svi.

Ali ipak  u njegovoj glazbi će uživati najviše oni koji su ga počeli slušati sa 18. godina.

Oni hospitalizirani, zdrave duše.

Oni koji su pomalo naučili o glazbi.

Arsena će slušati zanesenjaci, zaljubljeni, razočarani, krhki, slušat će ga svi sa čašom vina u ruci, ostavljeni, koji čekaju zagrljaj o kojem već godinama sanjaju.

Slušat će ga tužni i veseli.

Slušat će ga ljubavnice, ali ne previše jer on je pjesnik ljubavi ljubavnika.

Oni će ga slušati i dozivati svaku od izgubljenih ljubavi.

 



Komentari:

No comment.

Superhik je ovdje

Top teme

Trach

Promo

Kolumna