Sanjao sam ostvarenja Ljubića Bože – entitet treći i distrikt Uzarići

Noćas sam imao burne snove. Iako se snovi, kako mi je pričala i moja pokojna majka, ne prepričavaju,  što predstavlja i grijeh, ja ću ovoga puta zamoliti Svevišnjeg da mi oprosti grijehe što ću ih ipak  javno obznaniti. Inače kasno liježem. Nikad prije bar jednoga sata poslije pola noći. Navečer mi se rađaju ideje. Dobivam inspiraciju za pisanje. I nakon napisane bar koje rečenice poslije pola noći, liježem u krevet.




Piše: Ilija Šagolj/Iskorak.ba


Nakon samo dva sata spavanja, sanjam  da je dragi Bog uvažio vapaje Bože Ljubića i Hrvatima podario TREĆI ENTITET. Uz to, za predsjednika je automatizmom inauguriran Božo. Probudih se i upitah samoga sebe: Pa Bože dragi što mi to bješe?

Nije mi trebalo mnogo vremena da nastavim sa spavanjem, ali nažalost, ili na sreću, sanjam da je selo UZARIĆI, rodna gruda Bože Ljubića u općini Široki Brijeg, dobilo status DISTRIKTA, i da su tamošnji mještani jednoglasno Božu imenovali za predsjednika.

Bože moj, je li to san ili java, pitam se ja u gluvo doba noći, ponovo uronivši u san. Međutim, ta mi je noć bila puna snova. Oko šest ujutro budim se nakon  snova da je Ljubić konsenzusom predstavnika sva tri konstitutivna naroda i ostalih u BiH dobio ovlasti da udari mrgine, to jest omeđi granice Trećeg, s pravom da zadire i na prostore Republike Srpske, što je i Dodik objeručke prihvatio, ali pod strogim uvjetom. U svako područje, zaseok, selo, mjesnu zajednicu, općinu, grad u kojem su prije rata obitavali Hrvati mora naseliti povratnike, tj. one koji su tijekom ratnih djelovanja protjerani ili nakon rata napustili svoje područje. Ostavljena mu je i mogućnost da, a što bi bilo i poželjno, ako riješi imovinsko-pravna pitanja, može naseliti i Hrvate iz drugih sredina. Nikoga drugoga, samo Hrvate. Po mogućnosti da ih poreda jedne pored drugih i napravi u svijetu jedinstven hrvatski GETO-ENTITET. Pored toga ostavljena mu je mogućnost i da u nedostatku Hrvata vrši i pokrštavanje pripadnika drugih vjera i nacija kako bi ih preveo na katoličku vjeru, ali da to bude uz njihov pristanak i bez ikakvog nasilja.  Sad se Božo dao u potjeru za povratkom u ratu izbjeglih i raseljenih i nakon rata otišlih Hrvata. Težak, ali častan zadatak koji može dobiti samo veliki domoljub Hrvata u BiH kao što je on, a što je i povijesni događaj za opstojnost Hrvata, čemu se on u svojim poznim životnim godinama do kraja posvetio.

Sjeo Božo nakon toga i razmišlja. Hvala ti Bože na daru i povjerenju koje si mi ukazao. Pa ja imam toliko dužnosti da ih je čak teško i nabrojati, kaže on samome sebi. Kako se ne bi zbunio, uzima bilježnicu pa zapisuje: predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora (HNS), zastupnik u Saboru Republike Hrvatske, predsjednik Odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske, predsjednik Trećeg entiteta, predsjednik Distrikta Uzarići. Uz to, dopisa Božo u bilježnicu i ranije dužnosti koje je obnašao od samoga rata do današnjih dana: član HDZ-a BiH, rušitelj HDZ-a BiH i osnivač HDZ 1990, rušitelj HDZ 1990 i konvertit HDZ BiH, ministar prometa i komunikacija u Vijeću ministara BiH ispred HDZ 1990, a potom i zastupnik u Domu naroda Parlamenta BiH, također  za vrijeme političkog angažmana u HDZ-u 1990, zastupnik i visoki dužnosnik u Domu naroda Parlamenta BiH nakon povratka u HDZ BiH, nakon čega je, zbog borbe za rješavanje hrvatskog pitanja svoj politički angažman nastavio u LIJEPOJ NAŠOJ DOMOVINI HRVATSKOJ, a sve za hrvatsku stvar u BiH. Od toliko povjerenih mu funkcija i onih koje je obnašao ranije, vjerojatno se nije  sjetio zabilježiti  svoje ratne zasluge u redovima Armije Republike BiH zbog čega je dobio čin pukovnika HVO-a.

Budući da je teško i upamtiti sve dužnosti koje ima kao i svoj raniji politički angažman, Božo to sve prepisa na jedan papir i u vidu podsjetnika stavi u džep kako bi u svojim daljim političkim aktivnostima i javnim nastupima mogao narodnim masama pričati kakve je sve pokore imao boreći se za bolje hrvatsko jučer, danas i sutra, prekosutra…  Njegovo je hrvatsko herojstvo, odgovorno tvrdim, ravno Joksimu iz Đekne, s tim što se Božo bori i zakljinje za hrvatsku stvar, a Joksim se zaklinjao povjerenom mu društvenom službom. No i pored toga saznaje Božo  da mu je već  jučer jedna poveća grupa Hrvata otišla preko granice i ne zaustavivši se u Republici Hrvatskoj, iako on i tamo vodi borbu za njihovu opstojnost. Pita se Božo što je to s tim Hrvatima? Znaju li oni što čine i što bježe iz ove zemlje kad sada i službeno imaju njega, branitelja interesa svih Hrvata iz BiH ma gdje bili?  U čudu se našao Božo što, dakle, i pored tolike njegove požrtvovanosti za poboljšanje njihovog statusa oni odlaze. I smisli Božo koji će mu biti sljedeći koraci u smislu zaustavljanja daljnjeg odlaska, a dakako i povratka Hrvata u prijeratno mjesto stanovanja.

Prvo što je smislio je DEKRET o zabrani daljnjeg odlaska i obvezi povratka. Dekret će ponuditi Glavnom vijeću HNS-a na usvajanje s dubokim uvjerenjem da će biti jednoglasno prihvaćen. Ne budu li se tog važnog DOKUMENTA za svoju opstojnost  pridržavali Hrvati koji su otišli, koji planiraju otići i koji se ne vraćaju, bit će proglašeni nacionalnim izdajnicima. I gdje su onda prispjeli?

Za prvi korak obraćanja javnosti Božo je kreno s pjesmom Alekse Šantića OSTAJTE OVDJE. Vježbe je započeo recitacijom u svome domu u Distriktu Uzarići i ubrzo zaključio da bi pojedine strofe i stihove trebalo dopuniti i korigirati te njegova prva strofa glasi: Ostajte ovdje, dragi Hrvati nemojte nigdje ići, jer će vas moja kletva stići.  U TREĆEM ostanite vi i za njega dajte vrelo krvi vaše, jer su već iz njega iselili članovi uže obitelji naše.

Stoga, poštovani hrvatski puče, bez ikakvog razmišljanja se držite naputaka Bože Ljubića i čuvajte stečevine koje vam je on sa svitom istomišljenika i svojim samoprijegornim radom osigurao.

Komentari:

No comment.

Sve za narod!

Top teme

Trach

Promo

Kolumna