Koji je pravi put u BiH?

Otići ili ostati u ovoj zemlji, pitanje je koje sebi postavlja većina radno-sposobnog, socijalno-ugroženog stanovništva u BiH. Mnoge su obitelji napustile bh prostore tražeći sebi bolje životne uvjete, dok je veliki broj na čekanju i pitanje je dana kada će krenuti njihovim stopama.



Piše: Ilija Šagolj/Iskorak.ba


Budući da su izgubile povjerenje u institucije sustava i nadu za rješavanje svoga radno-pravnog statusa, objektivno, i nemaju drugu alternativu nego pokušati rješiti svoje životno pitanje  izvan granica ove zemlje. Unatoč tomu, vladajući nacionalni lideri u kontinuitetu ističu svoje zalaganje za ‘svoj narod’ bez kojeg svakodnevno ostaju. Pa za koga se onda zalažu osim za sebe i svoje skupine koje su uhljebili u profitabilnim tvrtkama i raznim institucijama.

Sramna je odluka Vlade FBiH donesena ovih dana kojom su, kakve li igrarije, regulirali da se nitko više u javna poduzeća i tijela državne uprave ne može uposliti bez javnog natječaja, a koju su donijeli tek kad su tamo popunili sva radna mjesta po stranačko-rodbinskim vezama. Uostalom, i ranije je važilo pravilo da je javni natječaj obveza, ali ga se oni nisu pridržavali. I sada, faktički, donose odluku da će primjenjivati zakon. Pa to može samo kod nas, u ovoj korumpiranoj i institucionalnokriminaliziranoj BiH. Dokle? Nije li i previše sipanja prašine u oči ojađenom narodu kojeg i dalje zamajavaju do iznemoglosti.

Kako izvesti djecu na pravi put, pita prijatelj prijatelja, a on mu odgovara: Tako što ćeš ih što prije dovesti do najbližeg graničnog prijelaza. Dakle, prijatelj vidi spas u bijegu. To je za njega pravi put. Nažalost, za veliki broj neuposlenih i socijalnougroženih je, također, to pravi put. A kad je u pitanju pravi put i Dragan Čović je nedavno time baratao na jednoj od obljetnica HDZ-a BiH u Livnu kad je tamošnjem svome stranačkom vodstvu, između ostalog, kazao: „Put kojim ste krenuli je dobar“.  Što znači, htio je kazati da je to pravi put.

A upravo nejveći broj žitelja iz Livna i susjednih općina traži najbliži granični prijelaz za odlazak iz ove zemlje. Crtaju se mape, zagovaraju federalne jedinice, entiteti, regije…., barata s prostorima s hrvatskom i bošnjačkom većinom samo u FBiH kao da Republika Srpska nije sastavnica BiH, a područja svakim danom sve više ostaju bez žitelja. Odoše u daleki svijet.

Ni put koji su biskupi BiH zagovarali, ispostavilo se ovih dana, nije pravi put. I oni ga se, sve su prilike, odrekoše. Kažu da regije koje su oni zagovarali u drugom društvenom ambijentu danas ne korespondiraju sa stvarnošću. Biskupu Vrhbosanske nadbiskupije Vinko Puljić tim povodom ovih dana izjavi kako oni nisu političari i da to trebaju rješavati politički lideri. Međutim, svjedoci smo činjenice da pojedini biskupi ne bježe od politike, ali kad je u pitanju odgovornost, onda to prebacuju na druge. Kao da ne sagledavaju stvarnost. A što je stvarnost? Ništa drugo do ekonomsko-socijalna ugroženost čije se rješenje ne nazire. Sve da se vladajuće garniture i dogovore o novom državno-pravnom ustroju BiH, u što sumnjam, to u dogledno vrijeme neće ni izbliza rješiti nagomilane probleme za boljitak građana BiH.

Ključni problem ove zemlje je što joj odlaze ljudi. Političari se ‘ukopavaju’, ojačavaju ‘rovove’, a mladi ne mogu da se ostvare. Dakle, bez obzira na stanje, političari misle ostati vječno. Napravili su sustav  zaštite svojih pozicija. Akademska zajednica im se u cijelosti stavila na raspolaganje.  Ne čuje se glas sveučilišnih profesora. Ustvari, a nažalost, većina ih je naklonjena aktualnim političkim liderima, a rijetki su i usamljeni oni koji dižu svoj glas protiv ovakvog stanja.

Uz to, političari su ostvarili i tijesnu suradnju s vjerskim poglavarima koji, kao što sam naprijed istaknuo, u ključnim trenutcima peru ruke od politike pravdajući se da oni nisu političari, iako oni često djeluju kao da su nadređeni političarima. Pojedine vjerske poglavare političari pred izbore kupuju raznim donacijama, a oni im, što možemo svjedočiti, u nekim prilikama i oltar ustupe za obraćanje javnosti što im itekako pojača popularnost i prolaz na izbornim listama.

Kako usuglasiti suprotstavljene stavove vladajućih struktura vezano za preustroj BiH da bi ona krenula pravim putom? Svjedoci smo činjenice da je BiH nefunkcionalna država. Dok se Republika Srpska ponaša kao država, Federacija BiH je de facto podijeljena na područja s bošnjačkom i hrvatskom većinom.  O preustroju BiH koji bi obuhvatio i Republiku Srpsku tamošnje rukovodstvo neće ni da čuje, a o preustroju Federacije BiH između bošnjačkog i hrvatskog vodstva teško je postići bilo kakav dogovor.

Razvidan je primjer Grad Mostar čija se rukovodstva HDZ BiH i SDA, unatoč presudi Ustavnog suda, ne mogu dogovoriti o njegovom ustroju, zbog čega već u dva izborna ciklusaa u tom Gradu nema izbora. Pridodaju li se nagomilanim problemima i najnoviji nastali vezano za predaju aplikacije protiv Srbije u čemu nisu sudjelovale institucije BiH nego samo predstavnici Bošnjaka, što nagovještava i svojevsnu blokadu institucija BiH, samo nagovještava kakav nas društveni ambijent očekuje. I sad se postavlja pitanje: Kako u takvom stanju studiozno razmatrati izborni zakon koji predlaže Hrvatski narodni sabor i ustavni preustroj FBiH ili pak i BiH? Za sada je iluzorno očekivati da je to moguće postići u dogledno vrijeme.

Koji će put aktualni političari odabrati vezano za budućnost BiH nije nepoznanica. Sudeći po njihovom dosadašnjem angažmanu, za njih je pravi put zadržati pozicije bez obzira na patnje naroda i građana, i to čak podvode pod društvene reforme. Mislim da je zabludama i manipulaciji masama došao kraj. Imali su vremena u četvrt stoljeća da naprave boljitak narodima i građanima, da promjenu Ustav i izborni zakon, ali opsjednuti bespravnim bogaćenjima unesrećili su narod bez kojega svakodnevno ostaju. Možda će preostalo stanovništvo u BiH za predstojeće izbore prepoznati nove snage neopterećene prošlošću nego se njome poput Amira Reke ili Diane Zelenike mogu čak i ponositi.

Podsjećanja radi, Amir Reko je početkom ratnih sukoba u BiH kao časnik bivše JNA napustio njezine redove i stavio se na raspolaganje za obranu rodnog mu Goražda. Iako mu je majka i pet članova uže obitelji stradali od srpskih snaga on je i u tim trenutcima trezveno promišljao i umjesto osvete kao zapovjednik zaštitio je 45 žitelja srpske nacionalnosti od masakra koji im je bio namijenjen.

Ovih dana Reko je uspostavio Pokret MOST BiH koji će uskoro prerasti u političku stranku i vjerujem da bi on i poput njega bili u stanju naći rješenje za bolje sutra u BiH. Svakako, pored ostalih, mislim da u tu grupaciju spada i dr. Diana Zelenika, aktualna državna parlamentarka BiH koja svakim danom javno iznosi svoje stavove i mišljenje o budućnosti ove zemlje  Mislim da je aktualnim političarima istekao rok trajanja, i da bi upravo kadrovi poput Amira Reke i dr. Diane Zelenike mogli naćii pravi put BiH.

Komentari:

No comment.

CIJENA

Top teme

Trach

Promo

Kolumna