Revizija presude BiH protiv Srbije: Na stotine novih dokaza, ali BiH je osuđena na neuspjeh

Kako se može dogoditi da se članovi Predsjedništva BiH prema ovom pitanju, pitanju satisfakcija za žrtve naroda u zemlji koju vode, odnose tako amaterski, laički i površno? Izetbegović koji se, kao predstavnik Bošnjaka koji u zadnji trenutak' i pritisnut bošnjačkom javnošću, odlučuje na ovo pitanje u skoro posljednji trenutak, nakon 10 provedenih godina nebrige? Čović, kao predstavnik hrvatskog naroda koji je nad kojim je u Republici Srpskoj izvršen etnocid i skoro je iščezao ali i platio visoku žrtvu rata u BiH uopće? Ivanić koji ovakvim načinom prihvaća osudu da je Republika Srpska i vojska RS-a ISKLJUČIVO odgovorna za genocid, time dajući za pravo da se cjelokupan srpski narod u RS-u naziva genocidnim, a RS-genocidnom tvorevinom? Zašto se time pristalo na besramno krivotvorenje povijesti.



Piše: V. Soldo/Republikainfo.com


Nakon što je Međunarodni sud pravde, 25. veljače 2007. godine izrekao presudu kojom je po prvi put jedna država proglašena odgovorom za nesprječavanje i nekažnjavanje genocida reakcije u BiH su bile podjeljene, kao što su i danas.

Međutim, s obzirom da nije utvrđena izravna odgovornost Srbije i Crne Gore,rasprave oko zahtjeva za revizijom presude traju i danas. Zahtjev za revizijom presude mora se predati u roku od 10 godina nakon izricanja presude, a isti mora sadržavati nove dokaze koje Međunarodni sud pravde, u trenutku izricanja presude prije 10 godina, nije imao.

Zahtjev za revizijom presude treba predati država BiH, odnosno, ova odluka treba biti usuglašena i na Predsjedništvu BiH. Sada ona to nije, jer se istoj protivi Mladen Ivanić, član Predsjedništva BiH i reda srpskog naroda, kao i Dragan Čović, hrvatski član Predsjedništva koji je ima "suzdržan stav". I Čović i Ivanić smatraju da nema novih činjenica koje bi ustvrdile odgovornost Srbije te kako će pokretanje revizije presude, kojom se želi utvrditi da je Srbija bila izravno uključena u ratna događanja u BiH, između ostalog i genocid nad Bošnjacima, za posljedicu imati novu političku krizu na relaciji Bošnjaci-Srbi-Hrvati.

Jedino ovaj njihov stav je potvrdio i bošnjački član Predsjedništva Bakir Izetbegović koji je kazao da će "biti krize, ali ne onolika kako se priča".

Stoga, na žalost, BiH nema jedinstven stav oko pokretanja revizije jer istu pokreće samo jedan narod - Bošnjaci. Stoga je i ozbiljno pitanje hoće li isu, kao takvu i upitnog državnog kredibiliteta, uopće uzeti u razmatranje Međunarodni sud pravde. Odbacivanje takve revizije značilo bi kraj i bilo kakve pravne namjere, pa tako i implikacije koje bi eventualno uslijedile, da Srbija bude etiketirana kao začetnica i pokretačica sukoba, kao i središte svih ratnih zbivanja koje su se dogodile na tlu BiH.

To su činjenice.

 



Pokretanje revizije presude je ponovno pokazalo da skoro da i ne postoji dodirna točka između vodećih hrvatsko-bošnjačko-srpskih politika, osim naravno, deklarativnog, salonskog stava o "europskom putu BiH".

Međutim, neodgovorena pitanja koja je nedvojbeno nametnula su od životne važnosti za budućnost svih koji žive u BiH jer ona će i dalje generirati nove sukobe pod velom starih, još nerazjašnjenih.

1. Kako se može dogoditi da se članovi Predsjedništva BiH prema ovom pitanju, pitanju satisfakcija za žrtve naroda u zemlji koju vode, odnose tako amaterski, laički i površno? Izetbegović koji se,kao predstavnik Bošnjaka koji u zadnji trenutak' i pritisnut bošnjačkom javnošću, odlučuje na ovo pitanje u skoro posljednji trenutak, nakon 10 provedenih godina nebrige? Čović, kao predstavnik hrvatskog naroda nad kojim je u Republici Srpskoj izvršen etnocid i skoro je iščezao ali i platio visoku žrtvu rata u BiH uopće? Tko je, primjerice, razrušio Ravno? Sauron iz Gospodara Prstenova? Potom Ivanić koji ovakvim načinom prihvaća osudu da je Republika Srpska i vojska RS-a ISKLJUČIVO odgovorna za genocid, time dajući za pravo da se cjelokupan srpski narod u RS-u naziva genocidnim, a RS-genocidnom tvorevinom? Zašto se time pristalo na besramno krivotvorenje povijesti, 'umotane u politički celofan'?

2. Zašto je Ivanić predsjednik Srbije, zašto je Čović potpredsjednik Srbije, zašto se Izetbegović tek sada sjetio genocida i Srebrenice?

3. Kako se može dogoditi da dva člana Predsjedništva, bez analize pravnih stručnjaka, zaključe da ne postoje novi dokazi koji bi bili validni u dokazivanju da je Srbija izravni sudionik genocida? Kako se može dogoditi da Bakir Izetbegović tvrdi suprotno, bez iznošenja argumenata za svoj stav, odnosno, dokaza do kojih je došao? Zar je moguće da je tročlano Predsjedništvo BiH, Izetbegović-Čovć-Ivanić, toliko neupućeno u zbivanja i nove sudske procese koji se pred haškim tribunalom vode u Haagu?

4. Zašto se u ovoj stvari oglašavaju strani predstavnici? Zar nismo bili živi svjedoci "plavih", "bijelih" kaciga u BiH, a pred čijim očima su se događali zločini i nad Hrvatima i nad Bošnjacima i nad Srbima, a niti danas, unatoč superviziji međunarodne zajendice, u BiH uvijek gore međunacionalna frustracija ratom?

5. Kada će BiH, odnosno, njeni lideri, sazrjeti i postati istinski lideri, priznati zločine prvo na svojoj strani, tražiti ispriku, a potom isto očekivati i od druge dvije strane? Zar jedino to nije trajan i najsigurniji put ka pomirenju ovih naroda i put za budućnost neopterećenih, budućih generacija?

6. Je li za neslaganja u Predsjedništvu BiH oko ovog pitanja jedino - novac? Novac koji bi Srbija, eventualno, morala isplatiti kao ratnu odštetu žrtvama i državi BiH? U ovom kontekstu sjetimo se poslijeratne Njemačke i teške katarze, ali ipak katarze, koju je morala platiti, i financijski i moralno, žrtvama Hitlerovog nacističkog terora?

7. Zašto je izostala empatija, razumijevanje za žrtve? Jasno je da emocije i status žrtve nisu dovoljan dokaz pred Sudom, no zašto je prihvatljiva teza da će traženje odgovornosti biti 'povod novoj političkoj krizi'? Je li ova teza, primjerice, prihvatljiva i hrvatskim žrtvama Uzdola, Trusine, Grabovici, Doljanima (na kraju krajeva i žrtvama u susjednoj Hrvatskoj), srpskim žrtvama u Čapljini, Mostaru, Sarajevu ali i u samom simbolu genocida - Srebrenici? Na kraju krajeva, zar BiH nije uvijek i stalno u krizi, izazvanoj bilo kada i bilo čim?


Dokazi - pred očima


A novi dokazi, i to na stotine, od 2007. godine itekako postoje. I to tvrde oni koji su najpozvaniji o tome pričati i to isključivo s pravnog stajališta, bez i najmanjeg upliva licemjerne politike sa sve 'tri strane'.

O novim dokazima u emisiji 'Pošteno' govorila je Nevenka Tromp-Vrkić, članica istraživačkog tima haškog tužiteljstva od 2000.- 2012. godine i jedna od najbližih suradnika glavnog haškog tužitelja, sir Geoffreya Nicea.

Govoreći o novim dokazima nakon 2007. godine, a osvrćući se na veliki borj dokaza koji su otkrivali prirodu sukoba u BiH, a ponajviše suđenje bivšem predsjedniku Srbije Slobodanu Miloševiću, kazala da su isti dokazi u tom predmetu još uvijek relevantni i za reviziju.

Na pitanje jesu li bošnjački političari imali sluha za ono što ima kazati istraživački tim haškog tužiteljstva, ona Tromp-Vrkić je odgovorila:"Pa, ne baš. Ponekad jesu, no međutim, nikada se to nije artikuliralo ili prenijlo na djelo".


 

Carla del Ponte sa Srbijom se dogovorila o zaštiti vojnog arhiva Srbije


Ona se osvrnula i na izjavu iz 2007. godine, a tada već bivšeg haškog tužitelja sir Geoffreya Nicea, izašao u javnost i po prvi put rekao da su neki dokumenti 'Vrhovno saveta odbrane' po nekom dogovoru između Carle del Ponte, nekadašnje glavne haške tužiteljice, i Beograda, odnosno Gorana Svilanovića.

(Za podsjetiti je da je Svilanović bio ministar vanjskih poslova Srbije i Crne Gore od 2000. do 2004. godine, a sada je na dužnosti glavnog tajnika Vijeća za regionalnu suradnju, sa sjedištem u Sarajevu, nakon što su ga na taj položaj imenovali ministri vanjskih poslova zemalja članica Procesa suradnje u jugoistočnoj Eiropi - SEECP).

"U Zagrebu su tada bili i hrvatski premijer Ivo Sanader i bošnjački član Predsjedništva Bih Haris Silajdžić. Sanader je kazao da 'to ne može tako' i da su 'to već političke stvari'. Sanader je kazao da će se oni kao političari obratiti Ujedinjenim narodima i tražiti d se ispita ta odgovornost. Mi smo se već tada nadali da će doći do konkretnijih političkih koraka po tom pitanju ali to se nije iskoristilo", kazala je Nevenka Tromp-Vrkić.

"Međutim, kada se radi o novoj činjenici tu postoji ogromna mogućnost da se jako lijepo upakira da sud ne može odbiti. Vi svi govorite o činjenicama, u zločinu genocida ne postoji zlatni metak, nema jedne činjenice koja bi sve riješila u jednom takvom kompleksnom slučaju u zločinima koje se događaju od travnja 1992. do čak studenog 1995. To što je novo, se određuje tako, da što je god novi trenutak kao presuda Karadžiću, završna riječ Mladiću, presuda Vlastimiru Đorđeviću koja se tiče 'Škorpiona' je samo događaj gdje trebaš tražiti što je nova činjenica koja je trebala postojati prije 2007. Tu pravnici jako puno mogu napraviti. Međutim, skoncetrirati se na jednu činjenicu, dvije ili tri, samo zato da bi se zadovoljio taj neki imaginarni rok od šest mjeseci, je jako čudno.

Trebamo znati da je do 2007. na haškom Tribunalu bila samo jedna jedina presuda za genocid Hrstiću (Presuda generalu Radislavu Krstiću bila je prva presuda za genocid za rat u BiH), nakon 2007. počelo je nekoliko vrlo važnih procesa i jako puno novih činjenica je izašlo na vidjelo upravo zbog tih vrlo važnih suđenja (Radovan Karadžić i Ratko Mladić) i presuda genocid. Činjenica ima jako puno", zaključila je ona.

 


Dnevnici Ratka Mladića


The New York Times već je prije sedam godina pisao o ratnim dnevnicima, audio zapisima i drugim dokazima pronađenim u veljači 2010. iza tajnog zida u kući Ratka Mladića u Beogradu koji, po ocjenama stručnjaka, puno jasnije povezuju Srbiju s ratovima u Hrvatskoj i BiH.

"Stručnjaci kažu da zapisi i snimke puno jasnije povezuju Srbiju s ratom. U njima se navode brojni sastanci sa Slobodanom Miloševićem, koji je uvijek inzistirao na tome da su akcije vojske bosanskih Srba i srpskih pobunjenika u Hrvatskoj, bili spontani lokalni događaji", navodi NY Times u članku pod naslovom "Podaci o balkanskim ratovima pronađeni u kući osumnjičenog".

List ističe da je srbijanska policija u zadnjoj raciji u Mladićevoj kući rabila posebnu kameru, koju su joj osigurale zapadne vlade, koja snima kroz ciglu, drvo i armirani beton. Istražitelji su tada iza lažnog zida, koji prije nisu primjećivali, našli mnoštvo dokaza, navodi list.

Pronađeni materijal, 18 bilježnica Mladićevih ratnih vojnih dnevnika, 120 zvučnih zapisa, kartice mobitela, memorijske kartice i brojni dokumenti, pružaju neke od najuvjerljivijih dokaza o koordinaciji na najvišoj razini između vojske bosanskih Srba i Srbije, što je veza koju su obje strane uvijek nijekale, ističe NY Times.

Iako se na 3.500 stranica na ćirilici rukom pisanih bilješki ne opisuju zločini i ne daje dokaza o ulozi Mladića u zloglasnom pokolju u Srebrenici, od njih se očekuje da će imati široke posljedice, prije svega na šest suđenja koje se trenutačno odvijaju pred ICTY-em, osobito u procesu protiv Radovana Karadžića, ratnog političkog čelnika bosanskih Srba.

"To je jedan od najvažnijih paketa dokumenata koje smo primili na sudu", rekao je Serge Brammertz, glavni tužitelj ICTY-a. "Vrlo rijetko dobiva se toliko informacija koje dolaze od tako središnjeg lika", dodao je Brammertz za NY Times. Srbijanska policija dokaze je pronašla u veljači, a Haškom sudu ih je predala krajem 2009., navodi tada list. Od tada je ICTY potvrdio njihovu autentičnost.

Mladićevi dnevnici sadrže gotovo 3.500 stranica, s pojedinostima o isporuci oružja i goriva, te zahtjevima za vojnicima, kao i strateškim raspravama tijekom ratova na prostoru bivše Jugoslavije od 1991. do 1995.

Navode se i osobe s kojima se Mladić sastao, uključujući strane izaslanike i Slobodana Miloševića, tada predsjednika Srbije, i što su razgovarali. Glavni haški tužitelj je rekao da su tu i brojne audio snimke Mladićevih sastanaka i telefonskih razgovora s vojnim dužnosnicima i političarima za vrijeme rata.

"Dnevnici ne govore o počinjenju bilo kojeg zločina i oni ne pokrivaju sva razdoblja rata", rekao je Brammertz, ističući da pružaju vrijednu potvrdu o lancu zapovijedanja i kretanju vojnika prije pokolja.
ICTY je do sada objavio nekoliko desetaka stranica koji se mogu koristiti kao dokazi u sadašnjim suđenjima.

No, za nove dokaze, zna dobar dio svijeta, no ne i oni koji odlučuju u BiH. Ili ne žele znati. Čini se da iz krvavog rata BiH, odnosno njezini lideri' i izravni sljednici politike







 

/Republikainfo.com/

Komentari:

No comment.

ZAŠTO HRVATI ISELJAVAJU?

Top teme

Trach

Promo

Kolumna