MAJORIZACIJA 'ko će koga nego svoj svoga

41.5 posto žitelja naše zemlje je siromašno, više od pola milijuna žitelja u oba entiteta traži posao. Gladuju i Kate i Fate i Jovane. To je naša zbilja. Nasuprot tim podatcima koji su i više nego alarmantni imamo neuređen socijalni sustav, neprihvatljivu socijalnu politiku, koja vodi do toga da sve više obitelji s djecom iseljava iz BiH u Njemačku, Švedsku, Kanadu i drugdje.

U međuvremenu imamo podjednak broj umirovljenika i radnog stanovništva, odnosno imamo toliko umirovljenika da im ni jedna Kina ne bi „naradila“ mirovina. Imamo primjer obitelji u kojoj nekoliko članova prima različite mirovine i invalidnine a nemaju mlađeg člana od četrdeset godina. Nasuprot tome imamo obitelji s po sedmero, pa čak i osmero i devetero djece koje nemaju nikakva primanja. Svega toga ima po Hercegovini i Bosni, ali nije o tome poželjno pričati. Kud ćeš baš o tome. Puno je zahvalnije pričama o kojekakvoj majorizaciji i zabavljati narod, dok ga glad ne zamanta, pa ne umre. A narod šuti, šuti, gladuje, trpi... A povijest je pokazala da je najgore kad narod šuti, da je bura najjača nakon zatišja, da pas koji ujeda ne laje puno, no to je sad neka druga tema.

'majorizacija'

Ne znam ni zna li zapravo narod što znači ono majorizirati. Ne podcjenjujem čitatelje, već smatram da ona polovina siromašnih u našoj zemlji o tome nema vremena, živaca ni volje razmišljati. Majorizacija znači – nadglasati ili nadvladati slabijeg. Rijetki znaju što znači majorizacija u BiH. Činjenica jeste da su Hrvati preglasavani, ali je također činjenica i da su nadvladani svi žitelji u BiH ili barem 41.5 posto onih koji spadaju u siromašne ili one koji žive na rubu siromaštva. Dakle floskula je da su majorizirani samo Hrvati, kad su majorizirani i Srbi i Bošnjaci, svatko od svog vodstva, svatko od svojih, pa tek onda jedni od drugih, što je daleko rjeđe. Vjerujem da nije uopće zahvalno, niti osobito zanimljivo pisati o ovim činjenicama u vremenu kad se kofole prebrojavaju krvna zrnca, kada se utrkuje do fotelja sve ko radi naroda, kada se palamudi o tome je li manje loš izbor i kandidat Kukić ili Krišto(a svako ko se ravna po savjesti znati će kakva su oba). Vjerujem da su moji komentari poprilično naporni nekima, jer je srž svakoga da ljudi loše žive, da ljudima treba popraviti životni standard, da rodiljama treba dati doplatak, a zaustaviti mlade koji odlaze. No protiv toga ne mogu. Osjećam gorčinu kada vidim što nam „branitelji“ hrvatskih interesa rade na terenu. Nekadašnja hrvatska politika iselila je lijepu Bosnu i naselila hercegovački kamenjar u kojem je teško izbiti kruha. Sadašnja politika iseljava lijepu Hercegovinu. Kršni mladići iz Hercegovine kopaju kanale po Dubrovniku, beru mandarine u Metkoviću, žene se i odlaze. Neki odlaze na studije i nikad se više ne vraćaju. Cijele obitelji iz prognaničkih naselja odlaze. Roditelji kupe po četvero-petero svoje djece iz naših škola i odlaze. Sadašnja i nekadašnja politika napraviše pustare od naših sela i gradova. Eto toliko ja mislim o politici, socijalnoj politici, politici prošlosti i politici budućnosti.

Djeca političara ostaju

Pita nedavno jedan novinar jednog našeg političara gdje mu žive djeca. Ovaj ponosno odgovori da žive u BiH, koju ne namjeravaju napuštati. I sretan novinar što upita, a ponosan političar što odgovori. Ne rekoše ni jedan ni drugi da djeca tog političara nemaju razloga napuštati BiH, jer im je ovdje osiguran i dobar posao i nekretnine i gratis ručkovi i vozni park i što sve ne. Kada bi otišli van BiH morali bi RADITI, a taj im je pojam stran. Dakle, u dogledno vrijeme u BiH će ostati samo oni koji ama baš nemaju kuda, ni za benzina do granice i oni kojima nije interes da idu jer bi preko granice morali RADITI.  

Komentari:

No comment.

Grožđe na vrbi

Top teme


 

Trach

Promo

Kolumna