Politika preuzima kontrolu: Dekane izravno bira politika, oni biraju nastavno vijeće, a nastavnike biraju "djeca"

Ukoliko se usvoji ovakav prijedlog Statuta s 348 članaka napisanih na osamdesetak stranica, politika će i službeno diktirati procese na ovoj visokoškolskoj ustanovi koja bi, po tom istom Statutu, trebala biti “neovisna o bilo kakvom političkom, religijskom ili drugom utjecaju”.

 

Sveučilište u Mostaru trebalo bi uskoro dobiti novi statut, nakon čega bi trebao uslijediti izbor čelništva Sveučilišta, fakulteta, instituta…Prijedlog Statuta Sveučilišta u Mostaru do kojeg je došao Dnevni list pripremilo je Stalno povjerenstvo za normativne akte Sveučilišta na čelu s prof. dr. sc. Milenkom Obadom. Atmosfera na fakultetima upravo zbog toga već određeno vrijeme nije idilična.


Naime, ukoliko se usvoji ovakav prijedlog Statuta s 348 članaka napisanih na osamdesetak stranica, politika će i službeno diktirati procese na ovoj visokoškolskoj ustanovi koja bi, po tom istom Statutu, trebala biti “neovisna o bilo kakvom političkom, religijskom ili drugom utjecaju”. Određeni broj profesora se želi kandidirati za dekane, ali se po fakultetima priča kako će se izmjenama Statuta dosadašnjim dekanima omogućiti kandidirati se. Nekima bi se omogućilo vladati “u komadu” više od desetljeća, budući da su pojedini od sredine devedesetih godina na čelu ustanova i samo su po jednom ili dvaput napravili kratku stanku. Najzanimljiviji je članak 35. prijedloga Statuta koji se tiče izbora i nadležnosti Upravnog vijeća Sveučilišta.

Politički diktat

Ovim člankom izravno se legalizira diktat nesveučilišne zajednice, odnosno politike nad Sveučilištem u Mostaru. Člankom se, naime, predlaže da pet članova imenuju osnivači Sveučilišta – županije, a četiri člana Senat Sveučilišta. Čak je pri donošenju županijskog zakona pripremljen teren za donošenje ovakvog Statuta, jer se u njemu navodi da osnivač može imenovati “najmanje trećinu” članova ovog vijeća koje će imati četverogodišnji mandat upravljanja Sveučilištem. Osnivači (čitati politika) će sad imati natpolovičnu većinu i u ime politike, a mimo volje akademske zajednice, moći će donositi sve odluke, pa i one koje se tiču rukovođenja Sveučilištem i svim njegovim ustrojbenim jedinicama – fakultetima, institutima…

Sugovornik Dnevnog lista ističe kako je tijekom zasjedanja povjerenstva koje je pravilo prijedlog krenula oštra rasprava o ovom dijelu, no da “ljudi koji su prenosili volju 'Vođe' nisu ni dali razgovarati o drukčijim mogućnostima, rekli su kako je tako naređeno i o tome nema rasprave”.
Još je kritičniji članak 37. gdje se navodi kako “konačno imenovanje članova Upravnog vijeća vrši osnivač”, što zapravo znači kako će i članove koji su u Upravnom vijeću Sveučilišta u ime akademske zajednice birati osnivači – politika, koji će jednostavno moći reći: “Ovaj mi se sviđa, ovaj mi se ne sviđa, ovog potvrđujemo, umjesto ovog dajte nekog drugog” i sve tako dok se Vijeće ne popuni članovima prihvatljivim političkoj stranci koja je vladajuća u županijama. Članovi Upravnog vijeća između sebe biraju predsjednika i zamjenika predsjednika, a da bi svaka odluka koja se donese bila valjana, potrebno je da na sjednicu dođe pet članova.

Osnivač - politika može razriješiti člana Upravnog vijeća i prije isteka vremena na koje je imenovan ako se utvrdi da je odgovoran za neuspješan ili nezakonit rad Sveučilišta, ako se utvrdi da ima “osobne ili druge interese” koji su u suprotnosti s interesima
Sveučilišta, ako svojim radom povrijedi ugled Sveučilišta te ako ne ispunjava dužnost člana Upravnog vijeća. Upravno vijeće odlučuje, između ostalog, i o korištenju sredstava koja jednokratno prelaze iznos od 100.000 maraka, a može rektoru i Senatu prenijeti pitanja iz svoje nadležnosti u bilo kojoj stvari osim raspolaganja i upravljanja zemljištem i zgradama koje su već u vlasništvu i posjedu Sveučilišta sukladno važećim zakonima. Sam rektor će se birati na razdoblje od četiri godine i isti može biti izabran “najviše dva puta uzastopce”.

“Djeca” imenuju profesore

Kroz prijedlog Statuta Sveučilišta u Mostaru realno je uspostavljanje diktata i na nižim razinama, odnosno fakultetima. S člankom 63. se definira da Znanstveno-nastavno/umjetničko-nastavno vijeće fakulteta/akademije “čine nastavnici i suradnici koji su u radnom odnosu s punim radnim vremenom na Sveučilištu i ostali koji sudjeluju u znanstveno-nastavnom procesu ustrojbene jedinice, kao i studenti izabrani od studentskog predstavničkog tijela” te da “broj i sastav članova Vijeća iz prethodne stavke utvrđuje ustrojbena jedinica svojom odlukom”.
Dva su problematična detalja. “Suradnici” su, ustvari, asistenti i oni bi teoretski sami mogli činiti Vijeće. A asistent se, prema zakonu, postaje sa završenim prvim ciklusom, dakle trogodišnjim studijem. Pogledajmo, praktički, koja je moć predana u ruke ovog dijela Vijeća.
Zamislimo, primjerice, da se netko bira u zvanje redovitog profesora i da u Vijeću imamo svega pet nastavnika (docenata, izvanrednih i redovitih profesora) i deset asistenata (“djece” koja su tek završila fakultet). U njihovim je rukama, dakle, mogućnost da nekome kažu: “Da, tebe biramo u redovitog profesora” ili da kažu suprotno: “Ne, tebe nećemo birati”.

Tko bira dekana?

Sugovornik Dnevnog lista ističe kako je još spornija druga stavka koja kaže da broj i sastav članova Vijeća iz prethodne stavke utvrđuje ustrojbena jedinica svojom odlukom, ali se ne precizira "tko" u ustrojbenoj jedinici, dakle na fakultetu, treba donijeti tu odluku. A to, onda, znači da takvu odluku može donijeti i dekan sam, bez Znanstveno-nastavnoga vijeća fakulteta. A prepusti li se dekanu takva odluka, on može činiti što hoće - da Vijeće bira prema svojim željama i/ili volji političkih moćnika. Jer, prema ovom stavku,u Vijeće ne moraju ući ni svi nastavnici - na dekanu je, dakle, mogućnost da kaže “Ti u Vijeće možeš jer si mi odan, ti ne možeš jer s tobom imam problema”. Ili, može kazati: “U Vijeće će ući isti broj nastavnika, suradnika (asistenata) i studenata”. Može kazati što mu volja kako bi uspostavio apsolutnu osobnu dominaciju i kako bi bio izvan kontrole onih koji čine fakultetsku zajednicu.

A, za dekana može biti izabran nastavnik u akademskom zvanju redovitog ili izvanrednog profesora, koji je u radnom odnosu s punim radnim vremenom na Sveučilištu i raspoređen na ustrojbenoj jedinici na kojoj se bira za dekana. Dekana bira i imenuje Vijeće ustrojbene jedinice uz suglasnost Senata, bira se na vrijeme od četiri godine i može biti izabran najviše dva puta uzastopce. Vijeće bira i razrješava dekana tajnim glasovanjem i odluku o izboru dostavlja Senatu na suglasnost, navodi se u prijedlogu Statuta.

I ova odredba, ističe sugovornik Dnevnog lista, omogućuje dominaciju politike. Ona, praktički, znači sljedeće. Može fakultet nominirati za dekana dobitnika Nobelove nagrade, ali ako Senat - a to je tijelo izvan fakulteta – kaže “Ne, taj vam ne može biti dekan”, morate birati sve dotle dok se oni, koji s fakultetom vašim nemaju nikakve veze, ne slože. Pri tome je, primjerice, nevažna čak i mogućnost da neku osobu podržavaju doslovce svi profesori, asistenti i studenti na fakultetu. Jer, s tim se ne slaže Senat, koji je, objektivno, produžena ruka politike. Kažimo na kraju kako Senat čine rektor, prorektori, dekani, a 15 posto bi trebali činiti i predstavnici studenata koje bira Studentski zbor te da u radu Senata može sudjelovati i predstavnik sindikata u visokom obrazovanju, ali bez prava odlučivanja. (Izvor: Dnevni list)

Komentari:

No comment.

Pravo

Top teme

 

Trach

Promo

Kolumna