TISUĆE BEBA ŽRTVE TRGOVINE LJUDIMA? Ana Pejić iz Udruženja roditelja nestalih beba Vojvodine: Najviše beba nestalo u Srbiji, BiH i Makedoniji

„Statistika kaže da je od 1960.-2000. u Srbiji 214.912 beba proglašeno mrtvima. Enormno je velik broj i koliko je u tom broju lažno proglašene djece mrtvima, to ne znamo. Potreban nam je DNK registar, ali i otvaranje Udbinih arhiva“, kaže Ana Pejić u intervuu za Dnevni list.




Razgovarala: V. Herceg/Dnevni list


Majke Udruženja nestalih beba iz Srbije nedavno su boravile u Tuzli želeći dati podršku i majkama iz BiH. Njihova priča je nevjerojatna i relativno nepoznata u javnosti: one su uvjerene da su im djeca žrtve trgovine ljudima – da su nakon rođenja u bolnicama oteta, dana na usvajanje te potom i formalno proglašavana mrtvom. Za djecom već dva desetljeća tragaju, a njihov slučaj stigao je i do Međunarodnog suda u Strasbourgu koji je presudio u njihovu korist. Međutim, od toga još ništa – one i dalje tragaju za nestalom djecom, a traže i otvaranje tajnih arhiva nekadašnje UDBA-e (Uprava državne bezbjednosti) jer smatraju da je u sve bila umiješana i ova jugoslovenska organizacija. Dnevni list donosi ekskluzivan intervju s Anom Pejić, tajnicom Udruženju roditelja nestalih beba Vojvodine, jednim od pet koje postoje u Srbiji s jednom jedinom zadaćom – potrazi za ukradenom djecom.



DL: Članica ste Udruženja roditelja nestalih beba. Već i samo ime Udruženja zbunjuje. Zašto majke i roditelji tvrde da su im djeca ukradena? O čemu se radi?

-U Srbiji postoji pet udruženja roditelja koji traže svoju djecu nestalu po rođenju. Ja sam tajnica u Udruženju roditelja nestalih beba Vojvodine. Naša su djeca nestala od 1945. godine pa nadalje. Konkretno, moje dijete je nestalo 1988. u Sremskoj Mitrovici , djevojčica koju sam rodila u kolovozu mjesecu. Kada sam tek 2015. godine napokon smogla snage zaviriti u dokumentaciju o mome navodno umrlom djetetu, doznala sam da mi je u Matične knjige rođenih upisana bezimena djevojčica koju sam i rodila, a u Matične knjige umrlih upisan je dječak koji očito nije moje dijete te je lako zaključiti da je moja kćer živa. Nikom nisu dali da je vidi ni živu, a navodno je živjela 36 sati, ali nisu je dali vidjeti ni mrtvu. Groba nema jer nas je pogrebno poduzeće pismeno izvijestilo  da dijete nije sahranjeno. Nije ni izvršena obdukcija iako je to po zakonu obvezno. Znači nije bilo obdukcije, nije sahranjeno, nije umrlo – onda je živo.  Priče svih roditelja su slične i puno je dokaza koji ukazuju na trgovinu ljudima.

DL: Zašto na ovu stravičnu tvrdnju majki šuti vlast? Je li pokrenuta bilo kakva istraga i kakvi su rezultati? Jesu li se majke obraćale međunarodnim, europskim institucijama kada već nemaju podršku domaćih?

-Sada trenutno u tužiteljstvima Srbije ima oko 1.000 kaznenih prijava za trgovinu bebama. Podnosimo i po nekoliko puta jer nas odbijaju pravdajući to zastarom kaznenog djela. Jedna majka je dobila presudu Međunarodnog suda iz Strasbourga, a to je Zorica Jovanović iz Batočine . Njena presuda je donesena 2013. godine i obvezujuća je za sve majke. Naime, u njoj Međunarodni sud naređuje da se svakoj majci kaže gdje je nakon rođenja završilo njeno dijete.
Ako je umrlo - gdje je sahranjeno, ako je živo - gdje je. Također je naloženo da se stvore zakonski uvjeti izbriše klauzula zastarjelosti kao i da se formira DNK registar roditelja koji traže djecu kao i djece koja traže roditelje, koji bi bio međunarodno dostupan. Rok za provođenje te presude bio je godinu dana. Redovito pišemo Vijeću Europe i izvješćujemo ih da se u Srbiji 'afera beba' nije pomjerila s mrtve točke i da se ništa nije uradilo.
Vlada Srbije  formirala je nekakvo povjerenstvo s ciljem da razvodni i otegne 'aferu beba' . Mi u tom povjerenstvu ne želimo sudjelovati i tražimo da državni organi provedu u djelo presudu suda iz Strasbourga. Trgovina bebama je bila sustavno organizirana u lancu liječnika, preko matične službe centra za socijalni rad i policije. Očito su te mafijaške strukture još vrlo jake i utjecajne, tu su njihova djeca i unučad . Ljudi se plaše. Plaše se odmazde takvog sustava!

DL: Na što roditelji sumnjaju - gdje su im djeca, tko ih kupuje, gdje se šalju?

-Djeca su mahom prodana u inozemstvo i to u većini našim ljudima ali i strancima. Poneko dijete je ostalo i ovdje .

DL: O kojem broju ukradenih beba je moguće govoriti i o kojem razdoblju?

-Ni približan broj se ne zna jer se ne želi znati. Najviše navodno umrle, pa nestale djece ima u Srbiji, BIH i Makedoniji, a poneko i u drugim republikama bivše Jugoslavije.
Statistika kaže da je od 1960.-2000. u Srbiji 214.912 beba proglašeno mrtvima. Enormno je velik broj i koliko je u tom broju lažno proglašene djece mrtvima, to ne znamo. Naše iskustvo i istraga govori da nema šire obitelji u kojoj ne nedostaje beba. Zadnji prijavljen slučaj imamo iz 2014. godine.

DL: Na ove skandalozne, stravične tvrdnje postoje i svjedoci na "obje" strane, i od strane roditelja i od strane trgovaca ljudima?

- Da, postoje dokazi i svjedoci koje nitko ne osporava nego se pravdaju na zastarjelost - 2. srpnja 2019. godine u Srbiju iz Njemačke stigao je svjedok koji je dao pismenu izjavu ovjerenu kod notara a i video izjavu da mu je u Beogradskoj Bolnici 'Zvezdara' 1988. godine obučen bijeli mantil, odveden je na odjel da bira majku od koje želi dijete i odveden je u prostoriju s bebama da bira bebu. Rečeno mu je da će dijete biti upisano u putovnicu i da će ga upisati u matične knjige kao da ga je rodila njegova supruga. Za sada Tužiteljstvo šuti iako smo mu prijavili slučaj trgovine ljudima.

 


DL: Jesu li majke ukradenih beba imale prijetnje s obzirom da je vrlo vjerojatno da se radi o vrlo opasnoj, razgranatoj trgovini ljudima?

-Da , neke majke su se žalile na prijetnje. One su, po mojim spoznajama, najviše dolazile s mjesta i državnih službenika kojima su se obraćali za dokumentaciju o njihovom navodno umrlom djetetu. Uglavnom bi se prijetnja mogla svesti na "bolje ti je da ne čačkaš imaš još djece i čuvaj ih". Meni osobno nitko nije prijetio niti imam bilo kakvih problema.

DL: Postoje li dokazani slučajevi pronalaska djece?

-Postoje prijavljeni slučajevi o pronalasku djece ali dokazni postupci nisu završeni. Sudovi neće da nalože izradu DNK analize majke i djeteta a njihove privatne papire ne priznaju. Postoje brojni sudski postupci o dokazivanju koji se vode godinama.

DL: Majke iz Srbije boravile su u Tuzli kako bi se ujedinile s majkama iz BiH zbog istog problema. O kojoj kriminalnoj mreži pričamo - koje zemlje obuhvaća ovaj problem?

-U naše grupe na društvenim mrežama su se uključile i majke iz BiH zbog istog problema. Tražile su pomoć i susret. Njihova djeca su ili upućena u Beograd na neonatologiju ili im se gubi trag u BiH. One imaju problem s podizanjem dokumentacije u Srbiji jer im je daleko i skupo jer  su to sada dvije zasebne države. Veže nas ista muka, mi se razumijemo. Kao što je jedna majka rekla: „Kad sam s vama, kao da sam sa svojom ukradenom  kćeri". A i svjedok je rekao da ga je diler vodio da kupi bebu iz BiH, konkretno iz Bugojna.

DL: Nadate li se da ćete jednom pronaći svoju djecu?

-Da , mi živimo i dišemo za istinom gdje su nam djeca. Mi se nadamo. Mi radimo na toj nadi. Veliki dio života smo trunuli ne smijući  ni svojim najbližima kazati da su nas prevarili  u bolnici i da su nam ukrali dijete. Sada o tome pišemo i pričamo javno. Mi smo dokazali da smo u pravu. Velik dio puta smo prošli. S našom pričom mora biti upoznata međunarodna javnost. Javljaju se djeca iz inozemstva i tragaju za svojim podrijetlom. Treba nam DNK registar. Moramo upoznati svijet s onim što se događa. Otvaranjem tajnih UDBA-inih dosjea doznali bi i gdje su djeca i tko je to radio. Tajne službe su umiješane, a one imaju urednu evidenciju. Sve je još nedostupno, ali zato smo mi tu da ih natjeramo uz pomoć javnosti. To je zločin učinjen prema svom narodu. Moguće je da se ta djeca susretnu ili zaljube u rođenu sestru  ili brata. Djeca se moraju pronaći.

DL: Kako upozoriti buduće majke?

-Zločin koji nije osuđen sigurno će se ponoviti.

Komentari:

No comment.

Lideri

Top teme

 

Trach

Promo

Kolumna