Stari most kao simbol podjele ili pomirenja?

Iako je rat ružna prošlost, a pomirenje među narodima i Mostarcima u začetku, Stari most je još uvijek razlog za ozbiljne polemike, otvaranje starih rana ali i dokaz da još treba vremena za suočavanje s prošlošću, piše Deutsche Welle.



Eldin Palata bio je mladi snimatelj koji je tog 9. studenog 1993. godine kamerom zabilježio granatiranje i rušenje Starog mosta. On se sada nerado sjeća toga trenutka. "Sve sam već nebrojeno puta kazao. Kraj Starog mosta sam svakodnevno prolazio i dan prije rušenja vidio sam da ga još samo drže metalne šipke i da je samo pitanje vremena kada će se urušiti. Imao sam malu amatersku kameru i želio sam snimiti granatiranje. Kada je srušen, nisam mogao vjerovati, skamenio sam se, mislio sam da je noćna mora. Ljudi su izlazili iz kuća i vikali da je srušen most...", s bolom se prisjeća Palata trenutaka koje nikada neće zaboraviti.

On je i danas snimatelj i upravo je snimio 'nijemi' skok i bacanje cvijeća u Neretvu. Danas je osjećaj drukčiji i na njegovom licu je osmijeh.

Osmijeh i, kako kaže, "mir u duši" je i kod Mostarke Jasmine. Ona je turistički vodič i upravo je grupu turista vodila u obilazak Starog mosta na godišnjicu rušenja.

"Trudim se da turistima ne pričam toliko o ratu. Svjesna sam da ljudi putuju i ne žele da ih se zamara s tužnim stvarima. Ovo što se dogodilo je tužno, ali potrudim se i kažem da neću govoriti o tužnim stvarima nego o ljepoti koja nas okružuje. Ono što se dogodilo svima nama je opomena za budućnost, ali i to je naša stvar kojom ne želim opterećivati turiste jer oni došli uživati u našoj zemlji", komentira ona za DW.

Svake godine, točno u 10.16 sati, Mostarci obilježe datum rušenja Starog - uz zvuk ratne sirene, bacanje cvijeća u Neretvu, zastave BiH ali i nekadašnje ratne zastave Armije BiH, i nezaobilazni 'nijemi skok' skakača 'Mostara', bez pljeska gledatelja.

Kao nada u novo pomirenje i suživot u gradu na Neretvi, ali i simbol pomirenja u cijeloj BiH, Stari most je obnovljen nakon rata i uz veliku svečanost otvoren za javnost 23. srpnja 2004. godine, da bi na UNESCO-vu listu zaštićene kulturne baštine bio uvršten u srpnju 2005. godine. Međutim, iako je rat sada ružna prošlost, a pomirenje među narodima i Mostarcima se još uvijek gradi, Stari most je još uvijek razlog za ozbiljne polemike, otvaranje starih rana, ali i dokaz da još treba vremena za suočavanje s prošlošću.

 

 



"Nema među ljudima mržnje, to je posao politike"

No, Stari most i danas je za mnoge ružna sjena prošlosti nad sadašnjošću, ali možda tu ima još nešto. Barem kako kaže Safet Begović, čovjek koji je među prvima u neposrednoj blizini Starog mosta nakon rata ponovno otvorio svoju suvenirnicu.

"Nema među ljudima mržnje. Ljudi se nikada nisu ni mrzili. To sve ljudima rade političari. Dijele ih na vaše i naše. Pogledajte koliko tu ljudi šeta iz cijeloga svijeta, pa i iz Srbije i Hrvatske, Indije, Amerike... Nema mržnje nego samo divljenje. Politika radi na mržnji", za DW je podijelio svoju mudrost ovaj starina.

U pogledu na Stari i obilasku stare gradske jezgre uživaju i Ivica Petrič i Tatjana Knežević iz Rijeke.

"Osjeća se mir među ljudima, život i ljepota i mislim da će oni, kojima je uistinu stalo do ljubavi i mira, svakako iskreno raditi na pomirenju. Ovdje je jako lijepo, ovo je pravo bogatstvo i u tome treba uživati, a rat treba pamtiti kao nešto što se nikada više ne smije dogoditi", kažu ovi turisti iz Hrvatske.

No, dok tzv. lijeva obala Mostara obilježava godišnjicu rušenja Starog mosta, to za tzv. desnu obalu Mostara protiče neprimjetno.

O Starom mostu mnogi i danas nerado govore. "U Mostaru su u ratu srušeni svi mostovi. 11 mostova među kojima i Stari most. Sve su srušili JNA, osim Starog mosta, i o tome nitko ne govori, a samo se Hrvatima govori da su rušitelji. Nitko ne govori o srušenim crkvama, hrvatskim civilnim žrtvama i logorima, kao da su samo Hrvati pucali i nitko više. Muka mi je od takve lažne "istorije". Kako ćemo živjeti zajedno na takvim lažima", bila je vrlo je burna reakcija gospodina Anđelka na pitanje o Starom mostu uz želju da ga se ne fotografira.

Haški sud o Starom mostu: vojni cilj

Rušenje Starog mosta i danas mnogi nazivaju zločinom hrvatskih snaga, a ispod Starog mosta je i kamena tabla na kojoj je uklesano: "09.11.1993. godine ekstremisti HVO i HV srušili su 427 godina star most. Čitav svijet je osudio taj anticivilizacijski čin".

Međutim, Haški sud, koji je u studenom prošle godine osudio nekadašnje vojno i političko rukovodstvo HVO-a i Herceg-Bosne na ukupno 111 godina zatvora - zaključio je u kontekstu rušenja mosta da se radilo o legitimnom vojnom cilju i  da snage HVO "nisu imale konkretnu namjeru da diskriminiraju ili vrše teror”.

"Presuda raspravnog vijeće u predmetu Prlić i ostali pred MKSJ utvrdila je da je Stari most bio od ključnog značaja za Armiju BiH, odnosno za djelovanje njezinih jedinica na liniji fronta, evakuacije, upućivanje ljudstva, namirnica i vojne opreme, te da je ABiH koristila Stari most u te svrhe. Istovremeno, vijeće ne isključuje mogućnost barem jednog pokušaja da se Stari most digne u zrak ekplozivom aktiviranim s desne obale Neretve, a tada se tu nalazila Armija BiH, a dokazi su pokazali da je djelovala i VRS", komentira za DW odvjetnica Nika Pinter, branjenica generala HVO-a Slobodana Praljka, koji se krivio za rušenja Starog mosta, iako je on sam uvijek tvrdio da nikada nije naredio njegovo rušenje, a u konačnici u Haškoj sudnici izvršio šokantno, javno samoubojstvo.

"Praljak je štitio Stari most"

Na pitanje zašto su onda mediji izvješćivali da je upravo Praljak zapovjedio rušenje Starog mosta, odvjetnica Pitner za DW odgovara da ne voli nagađati i da "to znaju oni koji su im kazali da tako pišu".

Kome je bilo u interesu da stigmu rušitelj Starog mosta stavi kao breme na leđa generalu Slobodanu Praljku ne znam i ne mogu nagađati, ali da nije bilo lako živjeti s tom stignom - nije. Želim naglasiti notornu činjenicu da je 1992, kada je JNA razrušila sve mostove u Mostaru, upravo general Praljak organizirao zaštitu Starog mosta  drvenim gredama i gumama kako bi ga zaštitio od oštećivanja", kaže odvjetnica.

Nekadašnji ministar obrane Herceg-Bosne Vladimir Šoljić ima svoju interpretaciju rušenja mosta i u tom mišljenju nije usamljen.

"Koliko je meni poznato, nije donesena ni jedna presuda u kojoj je na temelju činjenica utvrđeno kako je srušen Stari most. Naprotiv, postoje utemeljene teze da je on srušen na drugi način i da ga nije srušio HVO, a uz to postoji i vrlo relevantna ekspertiza o rušenju Starog mosta koju su uradili vrhunski stručnjaci iz oblasti balistike. Nije na odmet napomenuti da vođa tima koji je uradio tu ekspertizu nije hrvatske nacionalnosti. Indikativno je da ni ovom prigodom sarajevski mediji ne spominju, a kamo li da izriču optužbe za rušenje svih mostova u Mostaru za koje se zna tko ih je i kada porušio, a uz to je sigurno da ih nije porušio HVO", kaže Šoljić.

Još uvijek nema nijedne presude za uništenje ijednog od preostalih 10 mostarskih mostova. Njih je kako navodi povjesničar Božo Goluža, a povodom objave zbornika radova 'Stari mostovi u Mostaru',  minirala Jugoslavenska narodna armija (JNA)" tokom povlačenja 1992.

 

 



Japanci imaju poruku za Mostar i BiH

No, dok se na istinsko suočavanja s prošlošću još čeka, članovi nevladine organizacije Taishi, upravo na obalama Neretve ispod Starog mosta izveli su performans pisanja kaliografskih poruka, poručivši kako pomirenje, suživot i mir nemaju alternativu ne samo Mostarcima, nego i svim ljudima.

"Naši aktivisti žele poslati poruku mira jer mir je najveće čovjekovo bogatstvo i Stari most treba biti simbol pomirenja, tolerancije i praštanja među narodima u BiH", kaže za DW Miyamoto Tatsuhiko, voditelj ove nevladine udruge.

S tom nadom je i podizan novi Stari most.



(Izvor: DW)

Komentari:

No comment.

Grožđe na vrbi

Top teme


 

Trach

Promo

Kolumna