„Nestalo“ više od milijun Jugoslavena: Sada je isplativije biti Hrvat, Bošnjak ili Srbin

Uspoređujući popise samo iz tri današnje države, Hrvatske, BiH i Srbije iz 1991. godine dolazi se do zaključka da su se i tada Jugoslaveni, manje-više "dobro držali", da bi potom i to samo za jedno desetljeće, skoro u potpunosti "isparili".



Bosu i Hercegovinu potresaju skandali oko promjene izjašnjavanja o nacionalnosti dužnosnika, a sve kako bi ostvarili političke mandate ili bili imenovani ne neku dužnost. Srbin, Bošnjak, Hrvat ili, neodređeno, Ostali, nacionalni su početak i kraj bilo kakvog, a posebice političkog bivstvovanja u BiH. Međutim, na pitanje "A, gdje su se izgubili Jugoslaveni", nitko niti postavlja, a još manje daje bilo kakav odgovor.

'Nestalo'  milijun Jugoslavena

Statistički podatci petog popisa stanovništva tadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) iz 1981. pokazuju da je 'Juga' tada imala 22.424.711 stanovnika i, do tada najbrojnije izjašnjavanje stanovništva Jugoslavenima - točno njih  1.219.045 tako se izjasnilo.

Prema udjela u broju stanovništva, najviše Jugoslavena bilo je u Hrvatskoj i Vojvodini, po 8,2%, te potom u Bosni i Hercegovini, 7,9%.
To je prema tadašnjem popisu, primjerice, izgledalo ovako: U Hrvatskoj sa 379.057 Jugoslavena to je bila treća, najbrojnija nacija, nakon 3.454.661 Hrvata i 531.502 Srba. (Muslimanima se opredijelilo 23.740).

U BiH se tada Jugoslavenima izjasnilo 326.316 i bili su četvrta 'nacionalnost' po brojnosti: Srba je bilo 1.320.738, Muslimana-Bošnjaka 1.630.033, a Hrvata 758.140.

Slično je bio i u tadašnjoj jugoslavenskoj Republici Srbiji gje je bilo 441.941 Jugoslavena koji su više od trostruko bili brojniji od Hrvata (149.368) i dvostruko više od Muslimana-Bošnjaka (215.166).

Međutim, kako izgleda, za samo 10 godina "nestalo" je skoro  milijun Jugoslavena s prostora bivše Jugoslavije.

Nakon 90-tih skoro nitko više nije želio biti Jugoslaven

Uspoređujući popise samo iz tri današnje države, Hrvatske, BiH i Srbije iz 1991. godine dolazi se do zaključka da su se i tada Jugoslaveni, manje-više "dobro držali", da bi potom i to samo za jedno desetljeće, skoro u potpunosti "isparili".

Naime, već te, 1991. godine, zamjetan je nagli "nestanak" Jugoslavena. Najviši pad broja stanovništva koji se tako izjašnjavao bilježi se u susjednoj Hrvatskoj, od nekadašnjih 379.058, po popisu iz 1991. Jugoslavenima se izjašnjavalo tek 106.041 stanovnika Hrvatske. U BiH se također drastično smanjio njihov broj i tada se Jugoslavenima izjasnilo 242.682 bh. državljanina, a u Srbiji njih 323.555. Međutim, po brojnosti, Jugoslaveni 1991. i dalje u Hrvatskoj po brojnosti bili treća nacija, ispred Bošnjaka (43.469). U BiH su po brojnosti na četvrtom mjestu, a u Srbiji su tek deveti.

Međutim, a brojke su neumoljivo činjenične, već po popisima iz 2011. i 2013. pokazalo se da Jugoslaven, jednostavno, više nije bilo 'in'. Tako ih je po popisu iz 2011. godine, u Srbiji bilo tek 23.303, a u Hrvatskoj i BiH sveli su se u kategoriju ostalih - tek na nevjerojatno male brojke od oko 50 ili 100 (!).

U periodu od samo 30 godina, Jugoslaveni su potpuno nestali. Ili ipak nisu?

Poruka države

"Identitet je nešto što varira kroz vrijeme. Devedesetih godina Jugoslaveni su nestali kao da ih Bog nikada nije dao i to pokazuje značaj utjecaja sredina i događaja oko nas. Netko je procijenio da se biti Jugoslaven više ne isplati i da se sada isplati biti Srbin, Bošnjak ili Hrvat i da je pitanje identiteta pitanje opstanka. Kao što je to bilo i sa "Jugoslavenima". Ovdje mi imamo i poruku Države i Daytonskog ustava gdje, ako niste Bošnjak, Srbin ili Hrvat, ne možete ništa biti", za Dnevni list ovaj fenomen "nestanka" Jugoslavena iz popisa stanovništva komentira Srđan Puhalo, psiholog, novinar i bloger.

Puhalo smatra da je i samo današnje društveno uređenje takvo da bilo kakvu pripadnost okolini uvjetuje nacionalnom pripadnošću.

"Koliko znam i poznajem, i Milorad Dodik i Dragan Čović prije 90-tih bili su poprilično anacionalni i u ta vremena nisu se posebno ili nikako dičili svojom nacionalnošću. Ali, danas je pitanje identiteta, a posebno nacionalnog, isključivo postalo političko pitanje. Jednostavno d  zaključim, Jugoslaven se više ne isplati biti, sada je neko drugo vrijeme i neke druge "isplativosti", zaključuje Puhalo.

Preobražaj od Jugoslovena do Hrvata, Bošnjaka i Srba

"Naravno, to je poznato da su u bivšoj, zajedničkoj državi Jugoslaveni bili značajan udio u stanovništvu i da se to dupke mijenja nakon 90-tih godina i da su danas apsolutno "izvjetrili". Jugoslaveni su se identificirali s državom, no danas u ovakvom uređenju, postoje druge identifikacije, nacionalne, koje se najčešće povezuju s konfesionalnim identitetom", za Dnevni list kaže akademik, sociolog i čest komentator političkih prilika, Slavo Kukić.

On također smatra da se dogodio "preobražaj", možda i radikalniji nego onaj iz najslavnijeg djela Franza Kafke, kao odgovor na novonastale (ne)prilike, ali i ostanak "na površini" u novonastalim političkim tokovima.

Jugoslovena imamo isto kao i Klingonaca

Primjerice, u Federaciji BiH prema posljednjem popisu iz 2013. godine živi tek oko 10-ak Jugoslavena, isto kao i, zamislite Klingonaca. Sva raskoš slobode i prava na etničko izražavanje ogleda se i u Polutanima kako se izjasnilo 6 državljana BiH, Balkancima njih 5, isto koliko i Švabama, Rokerima, a imamo i 4 Kelta i Bušmana, ali i 3 Vulkanca. Imamo i samo 6 Ljudskih bića u cijeloj Federaciji, ali i po dva Voganca, Tatara, Mohikanca, Metalca, ali i po jednog Sijuksa, Suhodolca, Ćifuta, Hipika, Rimljanina, Bengalca, pa čak i jednog Mostarskog Hrvata i Trebižačanina, a na kraju, a možda i na sreću, tek jednog - Papka po nacionalnosti.


(Izvor: Dnevni list) 

Komentari:

No comment.

Neka jedu kolače

Top teme


 

Trach

Promo

Kolumna