'NEMA ČEGA NEMA' : Medicinska sestra ispričala što je nju u njezinu obitelj otjeralo u Irsku, a naši političari vjeruju da vanzemaljci izgone narod

Najveći je problem cijena iznajmljivanja stana ili kuće, no ostali troškovi manji su nego u Hrvatskoj, počevši od hrane, režija, odjeće i goriva



Prije preseljenja u Irsku imala sam stalno radno mjesto u Domu zdravlja i tamo sam radila zadnjih osam godina. Prije toga sam radila godinu i pol u kućnoj njezi, a još prije toga, 12 godina u Klaićevoj bolnici i pedijatrijskim ambulantama u Domu zdravlja – započinje svoju priču 43-godišnja medicinska sestra Davorka iz okolice Zagreba. Unatrag dvije godine Davorka se sa suprugom i kćerkom odselila iz Hrvatske u Irsku, piše Novi list.
 
Stigli su u Maynooth, mali sveučilišni grad, dvadesetak kilometara jugozapadno od Dublina u okrugu Kildare. Oboje rade u blizini grada u kojem žive; ona radi u Celbridgu, a njezin suprug u Kilckocku. Njihova 12-godišnja kći ondje ide u školu i u ovom trenutku završava šesti razred. Davorkin suprug radi isti posao koji je radio i u Hrvatskoj, ali za osjetno veću plaću dok ona kao medicinska sestra sa srednjom školom i 24 godine radnog staža zarađuje nekoliko puta više nego što je zarađivala u Hrvatskoj.

– Prvenstveni razlog mog odlaska bio je odlazak mojeg muža u Irsku u listopadu 2015. godine. Naime, donijeli smo odluku da ćemo definitivno nastaviti živjeti kao obitelj, na jednom mjestu. Suprug je otišao sa stalnog radnog mjesta u skladištu u Hrvatskoj, s radnog mjesta s redovitom plaćom. Razlog našeg odlaska je jednostavna činjenica da s relativno prosječnom plaćom, što znači da smo oboje primali po 4.500 kuna mjesečno, osim ako se nismo ubijali s prekovremenima, jednim djetetom, u podstanarstvu, s nešto kredita, jer, nažalost, rijetki su oni koji ih nemaju u Hrvatskoj, na kraju mjeseca nismo nikad bili u plusu, uvijek je nešto falilo. Voziš 15 godina star automobil, nemaš za more... ukratko, svima poznata hrvatska priča. Tu je i još jedan značajan faktor u odluci poput naše: jednog dana, ako doživiš mirovinu u Hrvatskoj, pitaš se hoće li kao takva uopće postojati ili će kao i toliko toga dosad, i novac za mirovine jednostavno nestati. Tako smo, dok još imamo priliku, odlučili mirovinu zaraditi u nekoj boljoj okolini – objašnjava Davorka razloge preseljenja njezine obitelji.

Prema njezinom mišljenju, Irska je bila najbolji izbor, prvenstveno zbog jezika. Tu je i činjenica da u Irskoj radna dozvola nije potrebna, za razliku od Velike Britanije.

Ipak, kao medicinska sestra, Davorka je morala prijeći još nekoliko stepenica kako bi u Irskoj počela raditi u struci.

– Suprug je odmah dobio posao, no moja priča bila je malo kompliciranija. Još u Hrvatskoj sam bila u kontaktu s irskom agencijom UTS Healthcare Recruitment i zapravo sam našla posao doslovno u prvom tjednu od dolaska. Počela sam raditi u jednom staračkom domu, no najprije kao njegovateljica (HCA) dok ne dobijem PIN od irske Komore medicinskih sestara (NMBI), odnosno do registracije kao medicinske sestre. Moj postupak registracije trajao je od kolovoza 2016. do svibnja 2017. godine kad sam napokon dobila »pismo odluke« kojim mi uskraćuju pravo na automatsko priznavanje moje diplome. Mogla sam birati hoću li ići na tzv. Apptitude test ili odraditi tzv. adaptacijski period od šest tjedana u određenim bolnicama. Test sam položila, bio je pismeni, usmeni i praktični te sam u kolovozu 2017. godine napokon dobila PIN i počela raditi kao medicinska sestra – kaže Davorka koja i danas radi u privatnom domu za starije osobe. Kako dodaje, domova za starije osobe u Irskoj ima jako puno i medicinske sestre u njima su izuzetno tražene.

– Općenito, u Irskoj kronično nedostaje medicinskih sestara jer i njihove dosta odlaze, primjerice, u Australiju, Novi Zeland i Kanadu. Svugdje u Irskoj radi veliki broj medicinskih sestara iz svih krajeva svijeta. Ima ih iz Indije, Filipina, Rumunjske, Poljske, Italije, Španjolske, Portugala, Mađarske, Hrvatske i drugih zemalja. Sestre su ovdje svih razina obrazovanja. Posao je puno lakši nego u Hrvatskoj jer tu imamo njegovatelje koji rade njegu: kupanje i pranje bolesnika, hranjenje, oblačenje i transfer. Kod nas sve to rade medicinske sestre jer je to jednostavno – jeftinije. Ovdje medicinska sestra radi onaj stručan dio terapije: od lijekova, njege rana, planiranja njege, pretraga i sličnog. To je svakako prednost. Razlika je u velikom opsegu papirologije odnosno dokumentacije jer sve, baš sve mora biti zabilježeno s obzirom na to da imaju vrlo ozbiljna regulatorna tijela koja često obavljaju kontrolu. Ono što nije zabilježeno, nije niti obavljeno. Za sve moramo imati certifikat ili potvrdu da smo prošli edukaciju, bilo online, kroz usmeni tečaj ili slično, da bi mogao davati lijekove, vaditi krv, CPR, doslovno sve – ističe Davorka.

Medicinski dio posla ne razlikuje se od njezinog iskustva u Hrvatskoj pa Davorka kaže:– Kad se uhodaš i pohvataš sva ta pravila, nema velike razlike, osim naravno u mogućnostima, posebno u dostupnosti i raznolikosti opreme i materijala.

Plaće koji mnogi još uvijek doživljavaju kao glavni motiv odlaska iz Hrvatske, u Irskoj su naravno veće, ali i dio troškova života.

– Plaća mi je još kao njegovateljici bila tri puta veća nego u Hrvatskoj, dok sada kao medicinska sestra zarađujem još bolje. Satnica medicinske sestre je između 17 do 25 eura ovisno o radnom mjestu, godinama iskustva, a u bolnicama bolja nego u domovima za starije. Najveći nam je problem cijena iznajmljivanja stana ili kuće. Što si bliže Dublinu, to je skuplje. Trenutno plaćamo 1.500 eura za dvoetažni dvosobni stan s dvije kupaonice, dvorištem i terasom. Međutim, ostali troškovi manji su nego u Hrvatskoj, počevši od hrane koja je jeftinija, a kvalitetnija, režija koje su manje, pa se plaća samo struja i plin pa sve do odjeće i goriva. Živimo daleko kvalitetnije nego u Hrvatskoj, s manje briga i zasad nismo nimalo požalili. A radimo apsolutno iste poslove koje smo radili i u Hrvatskoj, smatra Davorka koja će ovo ljeto s obitelji u Hrvatsku te nakon dugo vremena i na more.

Priznaje da joj u Irskoj nedostaju obitelj i prijatelji iz Hrvatske te je zahvalna što danas postoji internet, Skype, Viber i društvene mreže. I u Irskoj njezina obitelja polako stječe svoj krug prijatelja, točnije nekoliko hrvatskih obitelji.

– Sljedeće godine planiramo u Španjolsku ili Tenerife o čemu nismo mogli ni sanjati prije dvije godine. Kći uživa u školi. Kada me pitaju hoćemo li se ikad vratiti, teško mi je dati definitivan odgovor. Trenutno povratak nije u planu. Vjerojatno nećemo, ali nikad ne smiješ reci nikad, zaključuje Davorka, hrvatska medicinska sestra s trajnom irskom adresom, piše Novi list.

(Izvor: Novi list)

Komentari:

No comment.

OVDJE JE

Top teme


 

Trach

Promo

Kolumna