Ratni veterani u službi mira u BiH

Tri vojske, tri sukobljene strane, ali isti pijetet za sve žrtve rata u BiH i - samo jedna budućnost. Budućnost za njihovu djecu. Ovo su riječi ratnih veterana HVO, VRS i Armije RBiH.



Stanislav Krezić, Đoko Pupčević, Amer Delić i Adnan Hasanbegović su ratni veterani HVO, VRS i Armije R BiH. Njihove vojske u ratu su se gledale preko nišana, no danas su pogledi ovih bivših ratnika nešto potpuno drugo, piše Deutsche Welle.

Oni su aktivisti Mirovne organizacije Centra za nenasilnu akciju i zajedno odlaze na mjesta stradanja u BiH, odajući pijetet svim žrtvama, kao živi primjer ljudi dobre volje u izgradnji mira na temeljima suočavanja s prošlošću.

U Trusinu, malo selo u općini Konjic, došli su kako bi odali dužnu počast nevinim hrvatskim žrtvama i svojim primjerom pokazali suosjećanje i razumijevanje prema svim žrtvama proteklog rata u BiH. Kao što će učiniti i u Ahmićima, mjestu stradanja bošnjačkih žrtava.

Više nego čudno je vidjeti zajedno bivše vojnike nekadašnjih zaraćenih strana u BiH, a još čudnije je njihovo očito prijateljstvo, kako i sami kažu, često podozdrivo praćeno od okoline.

Đoko Pupčević umirovljeni je veteran Vojske Republike Srpske. Na pitanje 'od koje strane je zaradio metak', odgovara: "Od HVO i HV". I vrlo srdačno, prijateljski se pozdravlja i rukuje sa Stanislavom Krezićem iz Mostara, veteranom i umirovljenim vojnikom HVO, nekadašnjim zatvorenikom u Mostaru koji je bio pod kontrolom Armije RBiH. Svog hrvatskog 'brata po oružju', Adnan Hasanbegović i Amer Delić veterani Armije BiH, povjerljivo i prijateljski pitaju": Koriste li ti one tablete?"

 


'Ne želim da sutra i naša djeca ratuju'

"Neki se boje što će mu tko kazati, ali puno ljudi podržava ovo i malo je njih koji su izravno protiv toga. Neki moji suborci kažu što ću s njima (Hrvatima i Bošnjacima), oni su me ranili, ubili mog susjeda. Kažem im da su neki osuđeni za svoja nedjela, možda su neki i primorani na nešto što ne žele i zašto bi bio u zavadi s nekim ako ne moram? Ljudi smo i samo smo prolaznici kroz život na ovom bijelom svijetu. Ne želim da naša djeca sutra međusobno ratuju i ubijaju se", kaže za DW Đoko Pupčević iz Srpske Tišine u općini Šamac, vetaran VRS.

On smatra da se bh. političari služe nacionalističkom retorikom jer jedino tako ostaju na vlasti. "Na vlasti ih drži strah naroda od rata. Vidite kako se oni time koriste u predizborno vrijeme. Izetbegović priča o naoružanju, Dodik o odcjepljenju, Čović o trećem entitetu i to su čarke koje uzburkaju svijest i svi iz straha od onog drugoga za njih glasuju, dok se ekonomija uništava, a mladi nam iseljavaju", viđenje je političke situacije u očima ovog srpskog veterana.

'Spoznao sam empatiju prema drugima'

Dok njegove srpske i bošnjačke kolege slušaju, svoju životnu priču i svojevrsnu borbu sa samim sobom za Deutsche Welle iznosi veteran HVO iz Mostara Stanislav Krezić.

"Ja često kažem da sam zatvoren od svojih suboraca Bošnjaka, pripadnika HVO koji su prešli u Armiju RBiH. Oni su bili moji suborci i 30. lipnja 1992. prešli su u Armiju tako da su mnogi hrvatski civili i vojnici završili u logorima. Bio sam povrijeđen i osjećao sam se izdan od svojih suboraca i prema njima sam tada osjećao mržnju i takvo moje razmišljanje je dugo trajalo", kaže ovaj bivši hrvatski vojnik.

Međutim, kako pojašnjava, u dubini duše znao je da je to neispravno razmišljanje. "Mnogi Bošnjaci postali su logoraši. Nakon što sam se odazvao pozivu Caritasa, humanitarne organizacije Catholic Relief Services (CRS) i Centra za nenasilnu akciju (CNA), odlučio sam raditi na sebi i biti bolji čovjek, razumjeti okolnosti u kojima smo se našli. Vidio sam da ima i puno težih životnih priča od moje, puno gorih stradanja i spoznao sam empatiju prema drugima. Hvala Bogu, danas sam čovjek koji se izliječio od predrasuda i stereotipa koje su u meni vladale", kaže Krezić.

No, ono što ga je posebno fasciniralo je dolazak ljudi iz BiH, pa čak i Hrvatske i Srbije, koji su nekada međusobno ratovali, kako bi zajednički odali počast žrtvama ne samo u BiH, već i u Hrvatskoj i Srbiji.

"Neki nam govore da gradimo novu Jugoslaviju, ali da je Jugoslavija bila dobra ne bi međusobno ratovali. Mi, nekada nositelji rata, danas trebamo nositi mir. To je tako potrebito", zaključuje on uz odobravanje ostalih.

Privilegija života u miru

Budućnost je i u riječima Amera Delića, ratnog veterana iz Zavidovića. "Trebamo dobro stati i zamisliti se što mi, zapravo, ostavljamo budućnosti. Što ostavljam našoj djeci? Njegovanje mira treba ući u sve pore društva kako bi imali odgovor što znači privilegija života u miru", kaže nekadašnji vojnik Armije R BiH.

Na pitanje je li teško odati počast žrtvama drugog naroda odgovara smireno, bez bilo kakvog izbjegavanja i najtežih tema.

"Nije teško doći pokloniti se žrtvama drugog naroda u onom ljudskom smislu, ali ako imate osjećaj srama, ako je to uradila vojska u kojoj ste i vi nekada bili pripadnici, to je taj transfer nelagode. Osjećam se nelagodno zbog nečeg čemu nisam osobno pridonio, nisam učinio, ali taj stid se osjeća kao mrlja koju ne možete maknuti. Ali zato moramo otvoriti dijalog, razgovarati i o teškim stvarima i to nas u dugoročnom procesu mora dovesti i do povjerenja, do međusobnog uvažavanja", smatra Amer.

Prvi korak je, kako kaže, međusobno priznanje svih žrtava i osuda zločina. "To je suština - da ratni zločinci više nemaju uloge heroja u našim narodima", zaključuje on.

'Rat, strahovi i mržnja još su mnogim glavama'

I njegov kolega, također vetaran Armije RBiH Adnan Hasanbegović tvrdi da je pomirenje dugotrajan proces. "Iako je prošlo 20 godina, rat još traje u mnogim glavama, strahovi i mržnje, percepcija drugih naroda kao neprijatelja i dušmanina itd. Pomirenje je oslobađanje od tih stega prošlosti, da nasilju iz prošlosti priđemo zajedno, iz drugog kuta, da zajedno o tome pričamo. Tako se oslobađamo", kaže Hasanbegović.

Posebno naglašava važnost sustavnog pristupa i pomoći države u zajedničkom traganju za istinama i činjenicama, prihvaćanju percepcije i legitimiteta drugoga. "Jako je važno da se ne laže i zakopavaju problemi. Zato kažem da je proces pomirenja dugotrajan, ali ako bi imalo političke volje, svakako bi mogao biti brži", zaključuj on.

Svi ovi ratni veterani aktivisti su Centra za nenasilnu akciju (CNA), mirovne organizacije koja djeluje na području cijele bivše Jugoslavcije, potičući osnaživanje i promociju mira kao osnovne društvene vrijednosti i odbacuje rat i nasilje kao način u rješavanju sukoba.

Prema riječima Nedžada Novalića iz CNA, rad sa ratnim veteranima jedan je od važnih segmenata u izgradnji dijaloga, povjerenja i mira.

"Izražavanje poštovanja žrtvama od ratnih veterana svih zaraćenih strana korak je ka održivom miru i iskrenom dijalogu. Želimo stvoriti takvo okruženje u kojem možemo imati različite poglede, ali da opet imamo osnovu za dijalog i miran suživot", kaže Novalić za DW.

On podsjeća da su ratni veterani iz BiH, zajedno s veteranima iz Srbije i Hrvatske, do sada obilježili i 56 mjesta stradanja, da se zajedno posjećuju i organiziraju javne tribine ali i da sudjeluju u programu 'Mirovno obrazovanje' u kojeg žele uključiti i studente iz BiH.

Za sada, oko 40 ratnih veterana iz Hrvatske, BiH i Srbije smoglo je snage za suosjećanje koje nije ograničeno etničkom pripadnošću. Već prije nekoliko godina ovo se činilo nemogućim. Čini se da stvari po ovom pitanju ipak idu na bolje.



(Izvor: DW)

Komentari:

No comment.

OVDJE JE

Top teme


 

Trach

Promo

Kolumna