Uvjetne kazne i odbijene optužnice – slika rada bh. pravosuđa

Skoro četvrtina svih optužnica za korupciju i organizirani kriminal prošle godine vraćena je na doradu, dok je najveći broj optužnica podignut u prosincu, što je, kako smatraju sudci i pravnici, pokazatelj pretjerane fokusiranosti na normu i slaba kvaliteta rada državnih tužitelja.



U 2017. godini Tužiteljstvo BiH je podnijelo ukupno 100 optužnica u predmetima korupcije, terorizma i organiziranog kriminala – od toga ih je 76 potvrđeno, a 22 optužnice su vraćene na uređivanje – pokazuje analiza Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

U šest predmeta Sud BiH je vođenje krivičnog postupka prenio na entitetske sudove, a za jedan predmet se proglasio nenadležnim.

Tužiteljstvo BiH je u prosincu podiglo 30 optužnica, odnosno, skoro trećinu svih optužnica u godini u predmetima korupcije, terorizma i organiziranog kriminala.

Sudac za prethodno saslušanje Branko Perić, koji radi na potvrđivanju svih optužnica u Odjelu za korupciju i organizirani kriminal, dostavio je BIRN-u BiH analizu u kojoj stoji da veliki postotak optužnica podignutih u prosincu “ukazuje na kampanju optuživanja zbog norme i statistike”.

“Nije bilo optužnica za najteža krivična djela organiziranog kriminala i korupcije. Dominiraju optužnice za krivična djela za koja nije provedena posebna tužiteljska istraga, odnosno u kojima dokaze prikupljaju Uprava za neizravno oporezivanje i Granična policija. Politika procesuiranja fokusirana je isključivo na svakodnevni kriminal manjeg značaja. To se odražava na politiku kažnjavanja, zbog čega će i u statistici izrečenih kazni, po svemu sudeći, dominirati uvjetne presude”, navodi Perić.

Prema analizi kazni koju je Perić uradio prošle godine, u periodu između 2014. i kraja 2016. Državni sud je u predmetima korupcije, organiziranog i gospodarskog kriminala donio 323 osuđujuće presude, od kojih je više od pola bilo uvjetnih.

Optužnice problem i u ratnim zločinima

Uz veliki broj optužnica koje su vraćene na doradu u predmetima korupcije i kriminala, slična situacija je zabilježena prošle godine i u predmetima ratnih zločina. Prema podatcima do kojih je došao BIRN BiH, od 16 optužnica za ratne zločine podignutih u prosincu, oko 60 posto je vraćeno na doradu.

Neke od optužnica su vraćane na doradu po dva puta, a jedna i čak pet puta.

Kako je BIRN BiH izvijestio prošlog mjeseca, Sud Bosne i Hercegovine je već peti put Državnom tužiteljstvu vratio na doradu optužnicu za ratni zločin počinjen u Vlasenici koja je podignuta protiv Mane Đurića, Radenka Stanića, Miroslava Kraljevića i Gorana Garića.

Glasnogovornik Tužiteljstva BiH Boris Grubešić, na pitanje o tome kako je moguće da postoji veliki broj optužnica koje se dorađuju, odgovara da su sve optužnice u konačnici potvrđene.

“Kvaliteta optužnica u 2017. godini je 93,58 posto”, kaže Grubešić, ne pružajući odgovor na pitanje poduzimaju li se neki koraci da se smanji broj optužnica koje se moraju dorađivati.

Predsjednik Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća (VSTV) Milan Tegeltija smatra da, "kad se optužnica pet puta vrati na doradu, sigurno je da postoji problem".

"To je definitivno nešto čime bi se trebalo pozabaviti samo Tužiteljstvo, zašto je to tako, a onda na kraju krajeva mislim da to može biti predmet razmatranja ukoliko bi to bila pojava, a ne izoliran slučaj, da bi to trebalo biti nešto čime bi se trebala pozabaviti možda i Komisija za učinkovitost Tužiteljstva”, kaže Tegeltija.

Prema Tegeltiji, vraćanje optužnica na doradu može biti normalna pojava, ali se "sustavna vraćanja optužnica trebaju istražiti".

Monitori OSCE-a su prošlog mjeseca napravili analizu rada pravosuđa u predmetima korupcije i utvrdili da je, kako zaključuju, u većem broju slučajeva opis djela u optužnicama imao ozbiljnih nedostataka.

“Tužitelji trebaju poboljšati kvalitet optužnica u predmetima korupcije. Optužnice trebaju biti strukturirane tako da je jasno na koji element se odnosi konkretna činjenica. U tom pogledu, tužitelji trebaju razmotriti izmjenu načina predstavljanja činjeničnog opisa u optužnicama s ciljem veće jasnoće. Glavni tužitelji trebaju vršiti nadzor u procesu izrade optužnica”, jedan je od zaključaka OSCE-a.

Jedna od preporuka OSCE-a je da bi čak i više optužnica u predmetima korupcije trebalo biti vraćano na doradu kako bi se, preporučuje se, osiguralo da se resursi pravosuđa ne troše bespotrebno u vođenju dugotrajnih i skupih postupaka za koje postoje veliki izgledi da će biti okončani oslobađajućim presudama.

Problem normi i neznanja

Bivši sudac Vehid Šehić smatra da u BiH nema sustavne borbe protiv korupcije i kriminala zbog “loših normi kojima se potencira rad na lakšim predmetima” – što dovodi do uvjetnih osuda – kao i zbog nekvalitetnog izbora sudaca i tužitelja.

“Borba za normu, taj način bodovanja i vrjednovanja, i dovodi nas u situaciju da se ne vodi toliko računa o kvaliteti, a kamoli o predmetima koji iziskuju veliko znanje, iskustvo i rad. Od toga se bježi i upravo je, po meni, tu odgovornost VSTV-a da nešto pod hitno treba raditi i krenuti u reforme”, naglašava Šehić.

Sličnog mišljenja je i odvjetnik i bivši sudac Vlado Adamović, koji napominje da tužitelji u BiH nemaju adekvatno iskustvo i znanje za vođenje kvalitetnih istraga. Zbog toga, kako kaže, istrage najčešće vode na “senzacionalistički način”.

“To što pokazatelji govore o velikom broju uvjetnih osuda, govori o samoj sadržini predmeta. Dakle, očito se radi o ‘bagatelnijim’ predmetima, dok se sudovi opredjeljuju na izricanje uvjetnih osuda. To što tužitelji povjeravaju policijskim organima provođenje istrage, pokazuje samo njihovu neaktivnost. Morali bi se aktivnije uključivati u te istrage, a morali bi konačno početi optuživati za ono što se u narodu smatra krupnim kriminalom”, ističe Adamović.

Sudac Perić u analizi navodi da trenutni sustav normiranja ide u prilog praksi tužitelja da se bave samo rješavanjem krivičnih prijava, od kojih većina čini “bagatelni svakodnevni kriminal”, a da ne pokreću složene istrage.

“Obim prijava jamči ostvarivanje tužiteljske norme i tužitelji nemaju interes proširivati djelovanje na teške oblike kriminala koji zahtijevaju planiranje i provođenje osmišljenih istraga. Lagodno ostvarivanje normi na svakodnevnom kriminalu je osnovni uzrok kaznene politike u kojoj dominiraju uvjetne osude”, naglašava Perić.

Dugogodišnji odvjetnik Miodrag Stojanović ističe da Tužiteljstvo BiH ipak ima određeni broj optužnica za “ozbiljniji kriminal”, ali prihvaća da je prisutan problem značajnijeg postotka uvjetnih osuda.

“Imao sam uvjetne kazne gdje su osuđeni krijumčarili preko Drine govedo. Ali to sad nije do Tužiteljstva, to je do Suda… Mislim da je prije svega to stvar kaznene politike i oportunizma u kojem živimo”, kaže Stojanović.

Stav sudca Suda BiH Perića je da se nedostatkom tužiteljskih strategija – čiji bi fokus bila najteža kršenja zakona – narušava državno pravosuđe.

“Ono što zabrinjava je činjenica da se u jednom sudu, projektiranom da se bavi najsloženijim oblicima kriminala, polovica krivičnih sankcija zasniva na upozorenju!? Kakav je to organizirni kriminal ako se na njega reagira upozorenjem? I kakva je to procesna politika koja se zasniva na procesuiranju krivičnih djela s tako malim stupnjem opasnosti?”, pita se Perić.

Vehid Šehić slaže se s Perićevim upozorenjem.

“Bez Suda i Tužiteljstva kao kontrolnih institucija koje upravo trebaju sankcionirati one koji ne poštuju zakone ove države – nema ni vladavine prava”, zaključuje on.


(Izvor: Detektor.ba)

Komentari:

No comment.

Neka jedu kolače

Top teme


 

Trach

Promo

Kolumna