Guardian u rodnom mjestu generala Praljka i Mostaru: Cijela regija ima psihozu, a jedna iskra mogla bi je ponovno 'zapaliti'

U rodnoj mu Čapljini Slobodan Praljka slave kao heroja, dok postoje i oni koji imaju manje ružičaste uspomene.



Slobodan Praljak šokirao je svjetsku javnost kada je u srijedu, nakon što mu je potvrđena kazna na 20 godina zatvora za ratne zločine, u prijenosu uživo popio otrov od kojeg je nekoliko sati kasnije preminuo.

Vijest o Praljkovom činu prenijeli su svi svjetski mediji, a nekoliko dana kasnije britanski Guardian detaljnije se pozabavio Praljkovim samoubojstvom za koje pišu da otvara stare rane u Bosni. Guardian piše da su u Čapljini, Praljkovom rodnom mjestu, i Mostaru reakcije na njegovo samoubojstvo osobito bremenite.

"Kao da je život ovdje potpuno stao", rekao je novinarima općinski dužnosnik Miro Jovanović i o Praljku dodao "bio je jedan od nas". U Čapljini, navodi se u tekstu, 20-godišnju kaznu za Praljka smatra se šokantnim podbačajem pravde.

"Čapljina se nalazi u regiji koja se smatra središtem hrvatskom nacionalizma: ponižavajuća je šala da na stjenovitim brdima zapadne Hercegovine ništa ne raste osim zmija, kamenja i ustaša", piše Guardian opisujući detalje u mjestu poput kafića oblijepljenjih plakatima s Praljkovim likom i porukom "naš junak".

Ivan Buntić (59) ispričao je kako je s Praljkom bio zajedno u ratu i poručio da nije kriv.

"Bio je poseban čovjek, poput grčkog heroja. Možda je znao da se događaju ratni zločini, ali nije mogao puno učiniti - on je bio taj koji je pokušavao povratiti red. Svatko je imao vojske, svatko je imao koncentracijske kampove", rekao je.

I Marijana Vego (29) poručila je da je Praljak bio pravedan.

"Kao karšćanka prvi put u životu mislim da je samoubojstvo herojski čin. S djecom sam zapalila svijeće za njega. Ne kažem da nije bilo zločina, ali zločina je bilo na svim stranama", rekla je.

Utjecaj na puno šire područje

Praljkvo samoubojstvo ima utjecaj na puno šire područje od doline Neretve. Guardian se tako osvrnuo na, kako pišu, mješovite poruke koje šalju, kako piše taj britanski list, nasljednici Franje Tuđmana.

"Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović rekla je da se mora priznati da su neki Hrvati činili zločine u Bosni, ali govoreći o Praljkovoj smrti rekla je da je taj čin duboko pogodio srca Hrvata. Premijer Andrej Plenković rekao je da je presuda UN-ovog suda duboka moralna nepravda. Plenković vodi političku stranku koju je osnovao Tuđman, a Grabar-Kitarović bila joj je članica dok nije izabrana za predsjednicu", piše u tekstu.

Posjetili su i mostarski ured HDZ-a i Vladimira Šoljića, ratnog ministra obrane Herceg-Bosne. On je Praljka opisao kao karizmatičnu i hrabru osobu.

"Uvijek je u školi bio okružen gomilom ljudi, a kasnije kao vojnik uvijek je bio na čelu. Svaki dan u ratu je proveo gledajući Muslimane, pomažući im, dajući im podršku. Zvao je njihove obitelji, a onda su ga oni nazvali ratnim zločincem", rekao je Šoljić koji inzistira da Herceg-Bosna nije bila usmjerena na etničko čišćenje. Bila je, kaže, obrambeni potez koji je za cilj imao zaštiti Hrvate.

"Nije tajna da svi Hrvati žele biti dio Hrvatske, ali moramo biti realni. Nikada nije postojao plan o promjeni granica. Bio sam na mnogim sastancima s hrvatskim ministrom obrane i ako netko može pronaći bilo kakav nalog ili instrukciju za počinjene ratnih zločina, napravit ću isto što i general Praljak", rekao je.

Manje ružičaste uspomene

Drugi sugovornici Guardiana imaju nešto manje ružičaste uspomene kada je u pitanju Praljak. 38-godišnji umjetnik Nedim Ćišić s roditeljima i sestrom u ratu se skrivao kod prijatelja Hrvata iz Čapljine nakon što su pušteni iz logora koji su vodili Hrvati, piše Guardian.

"Jednu noć smo čuli bum, bum, bum! To je bilo čudno jer nije bilo borbi u to vrijeme. A onda smo čuli da su muslimanske tvrtke raznesene. Tada smo znali da moramo otići", prisjeća se.

37-godišnji konobar Armanj kao tinejdžer je ranjen u nogu iz snajpera. Ispričao je kako je "zbog čudovišta Praljka umrlo 14 članova njegove obitelji".  "Uništili su naš most samo zato što smo imali drugačija imena", kaže.

A Mostar, piše Guardina, i danas ostaje podijeljeni grad. Na istoku su Muslimani, a na zapadu Hrvati. Svi Hrvati, pišu, nisu skloni glorificiranju Praljka, a njegova smrt ponovno je otvorila stare rane.

"Praljkovo samoubojstvo bilo je njegova posljednja granata", smatra pjesnik Marko Tomaš. On je sin Srbina i Muslimanke, a prijetelji ga vide kao multietničku mješavinu starog Mostara, koji je uništen kada su se susjedi u ratu okrenuli jedni protiv drugih.

I Tomaš je poput mnogih frustriran političkom i ekonomskom situacijom, pod predsjedanjem političara koji se bave etničkim nacionalizmom.

"Ovdje i dalje postoji psihoza - ovo što imamo nije mir, jer rat nikad nije završio. A naši političari su ti koji nas dovode u ovakvu situaciju. Cijela regija ima psihozu, a jedna iskra mogla bi je ponovno 'zapaliti'", zaključio je.

(Izvor: Dnevnik.hr)

Komentari:

No comment.

Superhik je ovdje

Top teme

Trach

Promo

Kolumna