NE POMAŽETE IM DOK SU ŽIVI, A RADO BI NA NJIHOVU SAHRANU? General Praljak zato ne želi 'ni groba ni pogreba'

Nakon što su mediji u Hrvatskoj počeli nagađati o organizacji sahrane generala Slobodana Praljka, u javnost je došla informacija o njegovoj oporuci, zapečaćenom pismu koje je svojoj supruzi Kaćuši i obitelji ostavio prije dvije godine, a koje se moglo otvoriti samo u slučaju njegove iznenadne smrti. Kako izgleda, obitelj Slobodana Praljka njegovu oporuku obznanila je kako bi spriječili bilo kakve planove o sahrani u režiji vlasti ali i političke manipulacije.



U svojoj oporuci Praljak je napisao da "ne želi groba ni pogreba" i da njegov pepeo prospu po Mirogoju.

Iako se odmah počelo nagađati da je to bio znak da je Praljak dugo planirao samoubojstvo koje je počinio pred haškim tribunalom neposredno nakon što mu je potvrđena kazna zatvora od 20 godina za ratne zločine to, čini se, nije točno. Kako izgleda, obitelj Slobodana Praljka njegovu oporuku obznanila je kako bi na vrijeme spriječili bilo kakve planove o njegovoj sahrani u režiji vlasti ali i političke manipulacije.

 

Pljuska političarima

Praljkova posljednja želja bila je da bude kremiran u krugu najuže obitelji bez ikakvih vojnih i političkih protokola. Kako se čini, ovim svojim stavom želio je dati do znanja i poslati jasnu poruku: Kada me niste pomagali 13 godina, ne trebate mi ni na grobu.

Ovo je zasigurno velika pljuska hrvatskim političarima.

Naime, godinama se u Hrvatskoj nije uopće pridavala važnost postupku protiv nekadašnjeg političkog i vojnog vodstva Herceg-Bosne pred međunarodnim tribunalom u Haagu, a hrvatski politički vrh zatvarao je oči pred važnošću epiloga haške presude.

Važnost presude shvatili su tek pred njeno izricanje kada je bilo prekasno.

Dok HRT danas prikazuje Praljkove filmove, a Hrvatski sabor odaje počast mrtvom generalu, za vrijeme njegovog haškog života nevjerojatno su ga ignorirali, zaboravili i podcijenili. Za podsjetiti je samo da je aktualna ministrica kulture, u vrijeme kada je bila na dužnosti državne tajnice u istom ministartvu, Praljkove knjige proglasila šundom čime su potpale pod obavezno plaćanje PDV-a. Pronašao je više od 170 tisuća dokumenata na oko 9 milijuna stranica, ali to je za Hrvatsku koja se sada u njega kune - bio šund.

Praljak zasigurno nije želio kazališni scenarij patetične sahrane zbog razočaranošću mnogima, pa čak i nekim svojim dojučerašnjim suborcima koji su mu uskratili pomoć i suradnju u obrani.

 

'Pali su u zaborav'

Franjo Cvitković iz Mostara, predsjednik Udruge Zavjet, bio je jedan od Praljkovih najbližih prijatelja. Kaže da je očekivao oslobađajuću presudu, a iako šokiranje njegovim samoubojstvom, kaže da ga shvaća.

On o njemu kaže: "Odlazak u Haag je bio kao da će tamo biti tri mjeseca, ali maksimalno je digao uzbunu da se odmah prikupljaju i analiziraju ratni dokumenti i njemu šalju za pripremanje obrane. Bio je uvjeren u svoju nevinost i ispravnost HR HB....Ali proces se razvukao. Često sam ga i lagao da se ljudi raspituju za njega. A istina je bila zaborav. On i oni pali su u zaborav".

Međutim, Cvitković kaže da je Praljak vrlo brzo shvatio što se događa.

Teško je podnosio izbjegavanja sastanaka od strane nekih političara i vjerojatno je vrlo brzo shvatio da tu nema nikakve potpore. Bio je duboko razočaran i nekim dojučerašnjim suborcima. Često bi i za jedne i za druge govorio da su kukavice i nacionalne sramote. Nikada nije dopuštao nikome da gospodari s njim. Scenarij je opet bio njegov", kaže on.

Dok traje istraga tko je pomogao Praljku doći do otrova koji je popio te kako se dogodilo da ga neprimjetno unese u sudnicu, sada je potpuno jasno da je general počinio samoubojstvo s predumišljajem te da je računao na osuđujuću presudu, ali to nije značilo i da je tu namjeru imao i prije dvije godine kada je napisao pismo.


(Republikainfo.com/V.H.S.)

Komentari:

No comment.

Superhik je ovdje

Top teme

Trach

Promo

Kolumna