Vjekoslav Domljan: ‘Lideri’ pričaju o EU i NATO-u, a BiH vode dalje i od subsaharske Afrike

Politika je uvela norme po kojima se nema što dobiti i ima puno za izgubiti ako ste pošteni. Moralno zapušteno društvo utemeljeno na normi „ko je jamio, jamio“ potiče, kako bi kazao profesor Županov, „drp i grabež“. To na brojne načine potiče rast društvene nejednakosti, posebice kroz pojavu dualne ekonomije, kaže prof. Domljan, upozoravajući da će stanje biti još teže jer najproduktivniji dio bh. društva glasa – nogama.



Razgovarala: V.Herceg Soldo/Dnevni list


Kada ekonomski stručnjak kaže da je za pet mjeseci, za koliko vlast nije formirana, stvoreno 14 milijardi dohotka ili milijarda više nego za pet mjeseci protekle godine, pitajući se istodobno koliki su tome doprinos dale vlasti, a koliko ostali dijelovi društva, pri tom zaključivši da oni, koji su stvorili tu milijardu u prosjeku dobivaju 600 KM mjesečno, oni drugi tri puta toliko, a oni koji su, kako kaže, „zajahali“ i te druge tj. njihovi lideri, deset puta više – morate se zapitati što rade bh. „lideri“?

Izravno, bez diplomatskog uljepšavanja, s poražavajućim brojkama koje pokazuju da bh. ekonomija kaska i za mnogim afričkim zemljama, profesor ekonomije dr. sc. Vjekoslav Domljan, rektor Univerziteta Sarajevo Schoolof Science and Technology, za Dnevni list govori o stanju, uzrocima i nesagledivim posljedicama koje čekaju BiH.

Naravno, ukoliko se ne pojavi nova generacija lidera koja će potegnuti, kako kaže, „vitalni racionalni interes“.

Prof. Domljan predsjednik je i Vijeća ekonomskih savjetnika Vlade FBiH, direktor Centra za regionalne studije u Mostaru, suradnik UNDP-a na projektima u BiH, ali i iskusan diplomat – bivši je veleposlanik BiH u Kanadi i Kubi i bivši dekan i prodekan Pravnog fakulteta u Mostaru. Kaže da bh. vlastodršci, dok građanima pričaju o NATO-u i EU, BiH ne vode ni u subsaharsku Afriku.

Zašto BiH vrlo sporo ekonomski napreduje? Što je u pitanju, poduzetni duh ili društveno-političko okruženje u zemlji koje, kako se čini u ‘slučaju BiH’, umnogome uvjetuje i napredak?

–Prof. Domljan: Nužan, ali ne i dovoljan uvjet za snažan ekonomski napredak su visoke stopa štednje i investicija. Ono čime se godinama maše, visinom privatne štednje u bankama od pet milijardi KM, suma je gomilana barem 22 godine – u prosjeku 200 mln KM godišnje. Istodobno, deficiti javnog sektora u iznosu od minimalno 400 mln godišnje ostaju u zraku, pa negativna štednja javnog sektora potire pozitivnu štednju privatnog sektora.

Međutim, doznake iz inozemstva (od kojih su polovica dohoci podzemne ekonomije, četvrtina mirovine i tek četvrtina doznake rodbini) pretvaraju negativnu domaću štednju u pozitivnu agregatnu štednju, no u majušnom iznosu od 10% dohotka zemlje. Tako je, zahvaljujući doznakama i amortizaciji imovine privatnih firmi, moguće isfinancirati 5-6 milijardi investicija godišnje, koje su dovele do ukupnog kapitala bh. ekonomije od 120 milijardi KM.

Ne treba štednja biti 30-50% dohotka kao kod Kine, no barem duplo veća i tako osigurati investicije od 25% dohotka, pa će stopu rasta biti 6-7% godišnje. U tom slučaju bi za 10 godina BiH bila gdje je Rumunjska danas. No, Rumunjska je 2017. imala stopu rasta od 7.3%, pa je i biti „druga Rumunjska“ puki san za BiH.

No, visoke stopa štednje odnosno investicija su tek prva karika u lancu. Slijedeće su: poduzetnici voljni uzeti štednju i znalački ju investirati. No, za to je potrebna vlast koja osigurava lak i brz ulazak u poduzetničku aktivnost, solidnu fizičku infrastrukturu i da dobit ostaje u džepu poduzetnika, a ne da mu se oduzima kroz namete i rente državnih službenika.

Jesmo li uopće svjesni kakvo mišljenje o BiH imaju inozemni investitori?

-Prof.  Domljan: Najbitnije je kakvo mišljenje imaju globalne rejting agencije. Standard & Poor’s i Moody’s procjenjuju da BiH ima spekulativni rejting (neki to zovu smeće), kakav u Europi imaju jedino Bjelorusija i Moldavija. Dolazak ino investitora, posebice europskih transnacionalnih kompanija, bio bi od iznimnog značaja. Takve superstar kompanije bi onda uključile bh. kompanije u globalne lance vrijednosti i osiguravle transfer tehnologija i vještina.

Postoji li u BiH zaista politika pozitivnog poduzetničkog duha?

-Prof. Domljan: U BiH ima izvanrednih firmi. Upravo sam završio ocjenjivanje kompanija koje su se prijavile na natječaj UNDP za biznis lidere održivog razvoja. Čitao sam prijave kompanija koje se trude i na prostoru BiH slijediti globalno postavljene ciljeve održivog razvoja. No, to su izuzeci koji potvrđuju pravilo da u BiH nema tehnološkog napretka. Izvoz bh. proizvoda visokog tehnološkog sadržaja u 2017. god. iznosio je 126 milijuna US$, što je 100-200 puta manje od izvoza takvih dobara  malih zemalja središnje Europe. Protežiranje proizvodnje balvana, aluminija, termo električne energije i sličnih proizvoda niskog i srednjeg tehnološkog sadržaja tj. destruktivnog poduzetništva, vrši se na račun produktivnog poduzetništva.

U BiH skoro pola radno sposobnog stanovništva je nezaposleno, svake godine bilježimo drastične brojke iseljavanja kvalificiranih i obrazovanih, odlaze cijele mlade obitelji, a istodobno, svakim izborima bilježi se slabiji odziv glasača. Je li odgovor mladih za stanje u BiH odlazak?

-Prof. Domljan: Temeljni problem nije nezaposlenost nego neaktivnost, posebice što se nezaposlenost uvelike izvozi. Od 2.4 milijuna radno sposobnog stanovništva u 2018. god. aktivno stanovništvo je iznosilo milijun, a neaktivno 1.4 milijuna. Od tih milijun aktivnih osoba 800.000 je bilo zaposleno, a 200.000 nezaposleno. Tek je svaka četvrta radno sposobna osoba mirovinski osigurana. Na Balkanu je to svaka treća, a u EU sedam od deset.

Stanje će biti sve teže jer najproduktivniji dio bh. društva glasa nogama. Ako mladi zdravi, obrazovani i poduzetni ne vide svoju perspektivu u BiH, i ako se politika ne čini ništa da ih zadrži, jasno je kakvu perspektivu ima bh. društvo. Urušavanje mirovinskih fondova može se spriječiti ako su oni koji ulaze u zaposlenost dva puta brojniji onih koji iz nje izlaze. Ako je odnos umirovoljenika i onih koji plaćaju doprinose 1:1 kao danas, kako će biti sutra i kakve će biti posljedice po mirovinski i zdravstveni sustav, može se jasno predvidjeti.

Posljedice se već osjećaju, ali što će ovi negativni trendovi za BiH značiti, primjerice, za jedno desetljeće?

-Prof. Domljan: Negativni trendovi vode političkoj, ekonomskoj i socijalnoj fragmentaciji društva odnosno pojavi ravnoteža na relativno sve nižim razinama u odnosu na uporedne zemlje tj. male zemlje srednje i jugoistočne Europe. Politika je uvela norme po kojima se nema što dobiti i ima puno za izgubiti ako ste pošteni. Moralno zapušteno društvo utemeljeno na normi „ko je jamio, jamio“ potiče, kako bi kazao profesor Županov, „drp i grabež“. To na brojne načine potiče rast društvene nejednakosti, posebice kroz pojavu dualne ekonomije. Dualna ekonomija je protežiranje nazadnog javnog sektora na račun naprednog privatnog sektora. Javne kompanije mogu godinama gomilati gubitke, neplaćati poreze i imati visoke plaće dok privatne kompanije moraju plaćati poreze, rente i imati niže plaće. Jednostavno, društvo nagrađuje nerad, a kažnjava rad.

Stoga bh. društvo ima srednji sloj, kao što ga je imala i prije rata, ali ne i srednju, građansku klasu, koja je, između ostaloga, i nosilac štednje i  razvoja tržišta kapitala.

Nazadovanje bh. društva je plodno tlo za pojavu populizma, u pravilu desničarskog, zapravo učvršćivanju etnokartela. Na BiH se može primijeniti prvi Newtonov zakon – tijelo je u stanju mirovanja dok ga strana sila ne pokrene. Strana sila nema interesa ga pokrenuti, a domaće sile nema, pa se društvena inercija produljuje.

U BiH javni prihodi su u stalnom porastu, plaće bh. političara među najvišima su u EU, dok je BiH na začelju po ekonomskoj razvijenosti. Kome je dobro u BiH i hoće li uskoro to biti zemlja samo političkih elita i najsiromašnijih koji nemaju mogućnost za odlazak?

-Prof. Domljan: Za pet mjeseci, za koliko vlast nije formirana, stvoreno je 14 milijardi dohotka ili milijarda više nego za pet mjeseci protekle godine. Koliki su dodatni doprinos dale vlasti, a koliko ostali dijelovi društva stvaranju te dodatne milijarde? Ti koji su stvorili tu dodatnu milijardu u prosjeku dobivaju 600 KM mjesečno, oni drugi tri puta toliko, a oni koji su „zajahali“ i te druge tj. njihovi lideri, deset puta više.

Bh. politika oporezuje produktivne da bi subvencionirala neproduktivne. Među tim neproduktivnim koji zahvaćaju većinu bh. kolača 30-50% je onih čiji je doprinos stvaranju narodnog kolača ravan nuli. No, od zaglušujuće buke vlastodržaca o neravnopravnosti ‘njihovih’ naroda ne čuje se jecaj koji stvaraju taj kolač. Stoga odumiru i nestaju – stopa smrtnosti je veća od stope rađanja, a stopa emigracije od stope imigracije već godinama, a posebice zadnjih nekoliko godina.

U svojoj novoj knjizi ‘Potezanje vitalnog racionalnog interesa’ govorite o “etnokartelima”, vladajućim nacionalnim strankama koje vode BiH u propast i zaključujete da je u pitanju opstanak zemlje. Možete li to pojasniti?

-Prof. Domljan: Pola stoljeća je u BiH potezan vitalan klasni interes, i to je propalo. Već četvrt stoljeća poteže se vitalan nacionalni interes, što, kako vidimo, također vodi u propast. O multietničkom društvu mogu se brinuti samo multietničke snage. Ako se vodeće političke snage staraju jedino o samobošnjacima, samohrvatima i samosrbima, mogu, u  najboljem, postići tek parcijalni optimum, ali ne globalni optimum, optimum bh. društva.

Bh. društvo su kroz prvu i drugu tehnološku revoluciju, provele multietničke snage. Ne mogu ga kroz treću i četvrtu provesti etnokarteli koji zagovaraju igru nulte sume, pri čemu tu sumu ostvaraju izvlačenjem resursa od ostalih dijelova društva. Bh. društvo umjesto  win-win-win situacije ima lose-lose-lose situaciju. Sve grupe osim etnokartela, vođenih, kako bi kazao Krleža, „jebem-ti-mater mentalitet“, relativno gube. Uporedite BiH i Island: njih je 10 puta manje, a tvore nacionalni kolač za petinu veći od bh. kolača, pa ćete vidjeti kolika je neproduktivnost bh. društva.

Ako se nastavi ovakvo, zacementirano stanje i ekonomski sunovrat, koja je budućnost BiH?

-Prof. Domljan: Tipična europska zemlja je zemlja visokog dohotka. Zemlje zapadne Europe su već dva stoljeća zemlje visokog dohotka, jer su i kolijevka prve i druge tehnološke revolucije, dok su zemlje istočne Europe to postale nakon pada Berlinskog zida. Za jednu generaciju su uspjele završiti tranziciju, postati članice EU i članice OECD tj.  kluba bogatih zemalja. Na prste se mogu izbrojati europske crne rupe: Bjelorusija i Ukrajina te balkanske zemlje uz izuzetak Slovenije, Hrvatske i Grčke. BiH je drugoligaška balkanska zemlja koja kaska i za nizom afričkih zemalja. Neće postati ni drugi Mauricijus, a o obećanoj drugoj Švicarskoj da i ne govorimo.

Dok vlastodršci pričaju građanima o EU i NATO (što, tobože, oni drugi sprječavaju – a tko ih sve zajedno sprječava da od zemlje naprave zemlju visokog dohotka ili barem kantone/entitete kantonima/entitetima visokog dohoka, to ne kažu), ne vode zemlju ni u  subsaharsku Afriku, jer je, norma izdvajanja za istraživanja i razvoj Afričke unije 1% dohotka, Europske unije 3%, a BiH izdvaja svega 0.15% dohotka. Ovo  najbolje pokazuje kako bh. lideri haju za razvoj bh. društva.

Koji je “recept” za BiH? Kako zemlju učiniti konkurentnom, kako svladati administrativne barijere?

-Prof. Domljan: Treba nova generacija političara, kadra potegnuti vitalni racionalni interes tj. uvesti sustav pozitivnih inicijativa i povesti BiH u treću četvrtu tehnološku revoluciju. Aktualni lideri, velemajstori ‘šepureće potrošnje’ kako bi kazao Veblen, nisu tome dorasli.

Nužno je poduzeti akceleraciju ekonomskog rasta, tj. sadašnju stopu rasta od 2-3% godišnje, što je ispod globalnog prosjeka, treba povisiti na 6-7%. Motori razvoja trebaju biti lanci vrijednosti i gradovi-regije kao zemljopisne lokacije tih lanaca. Na lance vrijednosti treba nasloniti centre za tranfer tehnologija i trening centre. To će osigurati transfer tehnologija – što se može osigurati besplatno stvaranjem ambijenta za dolazak inozemnih kompanija poput Heidelberg Cement (kad smo već bili toliko nerazboriti da u razorenoj zemlji prodajemo i cementare), Coca Cole i sl. – i visoke stope investicija. Na te lidere razvoja treba naslanjati nove firme, koje  treba osnivati klikom ‘miša’. Dovoljno je, kao u Hong Kongu, da kažete da želite osnovati firmu i da za klik ‘miša’ dobijete papir na kojem piše vaše ime i prezime i porezni broj.

Važno je, radi razbijanja društvene inercije, poduzeti nekoliko ‘big push’ projekata koji bi podigli ekonomiju na noge. Primjerice, u slučaju Mostara, dovoljno bi bilo barem dignuti ruke od Zračne luke i početi puniti proračun kroz koncesijsku naknadu umjesto iz njega desetljećima sipati subvencije u vreću bez dna. Tim i dodatnim sredstvima bi se razvijao unutarnji transport: lakošinski transport i žičara. To bi dovelo do uspostave klastera turizma, što bi preporodilo grad i pomelo „lijeve“ i „desne“ obale.

No, grad neće da digne ruke, iako ih i ne zna koristiti, kako kandidatura za prijestolnicu kulture Europe pokazuje. Na ispruženu ruku Europe, koja je grad svrstala u najuži izbor, ogleda se sva raskoš „jebem-ti-mater mentaliteta“ i dodatno srozao ugled grada jer je pokazao da ne zna razviti model kulture koji razbija društvene podjele nego je, naprotiv, pokazao svu raskoš palanačkog „jebem-ti-mater“ mentaliteta.

Umjesto da kroz osvojeni naslov pokrenue projekte kakav je Mostar-globalni centar mostarstva i tako podupre turizam, koji se sada sastoji u 20-minutnom razgledaju Starog mosta, nastavlja i dalje manipulirati stanovištvom pokretanjem pitanja tzv. „konsenzusa“ političkih stranaka. A zapravo se radi o tome da se ne dogovorimo, jer nam dogovor ne donosi ništa, a odnosi sve. Umjesto da se grad globalizira, a to se mjeri brojem stranih doseljenika i stranih studenata, nastavlja i dalje rastjeravati svoje stanovnike, poduzetnike i inovatore.

 

 

 

(Izvor: Dnevni list)

Komentari:

No comment.

Lideri

Top teme

 

Trach

Promo

Kolumna