Dodik za 'Blic': Nije moralno srušiti Jugoslaviju, a BiH ostaviti na istim princimpima; Zašto može Bosna, a Jugoslavija ne?

Milorad Dodik, predsednik Republike Srpske, dao je intervju za srbijanski Blic i to neposredno prije njegovog puta u Bačku Palanku na obilježavanje progona Srba iz Hrvatske u vojno-redarstvenoj operaciji 'Oluja' čime se osloboio okupirani hrvatski teritorij.



Intervju prenosimo u cijelosti:

- Sve što se događalo između Srba i Hrvata ne može biti izvan konteksta raspada bivše zemlje. Hrvati su prvo uništili konstitutivnost srpskog naroda i inicirali samoobranu kod Srba. Vidljivo je da je za „Oluju“ dobivena suglasnost Zapada, a da su Hrvate za to obučavali Amerikanci. Dakle, kad se kod nas govori o „Oluji“, primarno se misli na etničko čišćenje civilnog stanovništva i stradanje civila. Ja sudjelujem u obilježavanju jer ne želim da se zaboravi stradanje.

Kada ćemo priznati da je tadašnji režim u Srbiji na sve to gledao prešutno i faktički nije učinio ništa na zaštiti Srba?

- To nije sporno i o tome govori i činjenica da se tek u dvadesetom minutu Dnevnika Radio-televizije Beograd pojavila vijest o progonu. Još bolnija činjenica je da su Srbi koji su izbjegli pod 'Olujom' došli na granicu sa Srbijom i nekoliko dana bili zaustavljeni i nije im dano proći. To je odnos vlasti toga vremena, ali odnos Srbije je neupitan. Srbija je bila utočište za sve njih.

Moglo bi se kazati da Srbi i Hrvati u BiH imaju korektne, ako ne i dobre odnose. Otkuda to?

- U BiH nema nijednog tijela koje se bira, njeni organi se sastavljaju. Puno vremena posle rata bili smo svjedoci upornih koalicija Hrvata i Muslimana zajedno s međunarodnom zajednicom protiv Srba. Mi smo iz tog razloga izgubili mnoge nadležnosti. Ne kažem ni danas da su Hrvati nešto korektni prema srpskom nacionalnom pitanju i onome što je naš interes, ali na političkom planu su se stvari promijenili kad su sami Hrvati shvatili neke stvari. Oni su dugo vremena bili na pozicijama da se pravi unitarna i centralizirana BiH dok im se to nije omlatilo o glavu. Olako su prepuštali nadležnosti s nižih razina, a kada su Bošnjaci ojačali, pokazali su im jednu bezočnu majorizaciju po svim pitanjima. Ovako koncipirana država BiH ima povijesnu, etničku i moralnu pogrešku.

Na što mislite kad kažete moralnu pogrešku?

- Nije moralno srušiti bivšu Jugoslaviju, a da Bosna i Hercegovina ostane na istim principima kao neka Jugoslavija u malom. Što je motivacija da ostane Bosna, a nije mogla Jugoslavija? Bosna je postala vježbenka za te svjetske stratege koji su razbili i Jugoslaviju, a cilj je bio napraviti male jedinice koje je lako kontrolirati.

U tom kontekstu kakva je pozicija i budućnost Republike Srpske, ali i BiH?

- Republika Srpska je entitet koji ima sve elemente državnosti: ima teritoriju, stanovništvo, efektivnu vlast, poštuje regionalne i međunarodne propise i jedina je samoodrživa u Bosni i Hercegovini. Bez pomoći sa strane ne mogu funkcionirati ni Federacija ni Bosna i Hercegovina, mi možemo. Kada bi, hipotetički, RS sada izdvojili i međunarodno priznali, ona bi mogla egzistirati i opstati. Sve drugo ne bi i zato smo mi tamo žrtva jedne promašene priče o Bosni i Hercegovini. Mnogi od onih koji su odlučivali o Daytonskom sporazumu sada se pojavljuju i govore kako je to bio eksperiment kako bi se vidjelo je li moguće da narodi koji su ratovali sad odjednom žive zajedno u miru i da se vrati taj sustav multietničnosti. Vidjelo se da to nije moguće. Mislim da BiH neće preživjeti i da će doći do jednog prešutnog, mirnog razlaza.

Ima li imalo iskrenosti u međusobnim odnosima vas koji tamo egzistirate?

- Gotovo da nema. Jedina iskrena stvar je želja da se raziđemo, formiramo svoje entitete i na bazi toga da regionalno surađujemo. To je jedina moguća varijanta. Ovo ostalo je prazna priča. Danas u BiH nemate nijedan zajednički praznik iz naše prethodne povijesti.

Problem i rješenje kosovskog problema je ponovo u fokusu. Kako gledate na ovo što se sada događa?

- Vučić je uspio vratiti Kosovo kao temu jer je ona bila izgubljena, skrajnuta, ljudi su bili nezainteresirani. Sada smo došli u poziciju da možda nešto i možemo uraditi. Sretan splet okolnosti je i kretanje političkih procesa u EU i Americi. Nestale su elite koje su obilježile neko prethodno vrijeme i ako je išta točno onda je točno da u SAD nije ona Clintonova ekipa. Prije svega, trebamo sebi odgovoriti na pitanje može li, hipotetički, Srbija podnijeti da joj se vrati Kosovo i da u politički sustav uđu zajamčene kvote za albansku zajednicu. O tome malo tko razmišlja. Da biste se legitimirali pred međunarodnom zajednicom vi biste Albancima morali dati 30 posto mjesta u parlamentu, morali biste dati mjesto ili premijera ili predsjednika Skupštine ili mjesto predsjednika države. Morali biste uvesti i njihov jezik, barem u Skupštini. Ako netko misli da to možemo, hajdemp onda to gurati. Ja mislim da nema te spremnosti.

Tu dolazimo na teoriju da su nam Amerikanci, posredno, pomogli s tim otimanjem Kosova. S druge strane, to o čemu govorite tumači se i kao alibi za predaju Kosova?

- Izdaja, predaja, prekomjerni patriotizam su stare srpske teme i boljke. Ovde treba racionalno sjesti i vidjeti o čemu se radi.

Znamo li o čemu se radi i što mi želimo?

- Ja mogu govoriti u svoje ime, riskirajući da budem pogrešno shvaćen jer su ljudi ovdje jako polarizirani po tom pitanju. Mislim da bi se četiri općine sa sjevera Kosova trebale reintegrirati u teritorijalni sastav Srbije, da se osigura najviši međunarodni standard zaštite srpskog naroda na Kosovu i Metohiji, zaštiti crkvena imovina i za nju traži neka vrsta eksteritorijalnosti. Povijest ponekad i popravi neke svoje pogreške, ali sve ovisi od ljudi. U Srbiji se ta polarizacija oko Kosova uvijek svodi na to "dati ili ne dati". Onaj tko daje je izdajnik i tako dalje, onaj koji ne da nema sluha za budućnost i stalno se oko toga lomimo... Srbi moraju koncipirati jedan svoj plan koji bi podrazumijevao i kratkoročne i dugoročne ciljeve našeg naroda.

Za početak bila bi to reintegracija one četiri općine sjevera Kosova. Kada sam strancima u Bruxellesu rekao da su mogli pokazati dobru volju i da bar te četiri općine ostanu u Srbiji, a oni mi kažu: „Ali to nitko od nas ne traži!“ Dakle, to nikad nitko nije ni tražio. Problem naše politike i jest što mi uvijek očekujemo, a ne tražimo. To ne ide. Evo, mi smo u RS iz jedne potpuno nemoguće situacije osporavanja i spoticanja okrenuli i rekli ne damo više ni najmanje naše nadležnosti u okviru BiH. Oni su na krenuli kažnjavati, čak sam i ja dospio na neku crnu listu, ali Republika Srpska nije izgubila. Prema tome, mislim da je ovo vrijeme srpskih traženja, a ne očekavanja da vam netko nešto dadne. Nema dovoljno dobrih koji bi mogli izaći u susret. I da se u tom pogledu ne zanemari ni Republika Srpska, koja bi se dovela u poziciju da može stvarati i njegovati što labavije i slobodnije odnose sa Srbijom.

Rekli ste da ćete, ukoliko dođe do toga da se za Kosovo osigura stolica u UN, to isto tražiti i za Republiku Srpsku.

- Uopće ne krijem da je moj politički cilj osamostaljenje RS-a, bude neovisna država i smatram da naš narod na to ima pravo. Naravno da nisam avanturist i u tom pogledu isključujem svaku vrstu nasilja. S druge strane, isti oni koji to nama brane u RS, to isto dozvoljavaju Albancima na Kosovu.

Republika Srpska se sve češće spominje kao uporište ruskih interesa. Što je od toga točno?

- Kamo sreće da je u periodu raspada bivše Jugoslavije Rusija bila ono što je danas. Cijenim ja i Ameriku, nisam glup da ne razumijem koliko je to moćna zemlja, ali kada bilo što pozitivno kažete o Rusiji, odmah vam prikače da ste ruski čovjek. Nikada nisam razgovarao s Rusima da nisu rekli kako je njihov interes poštovanje međunarodnog poretka, u konkretnom slučaju i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine, Daytonskog sporazuma i dogovora naroda unutar nje. Ali Rusi nisu htjeli biti na strani onih koji su uveli novi sustav upravljanja u BiH. To podrazumijeva da se petkom okupe veleposlanici zapadnih zemalja, donesu odluke za sljedeći tjedan i ako to ne prihvatate, vi ste loš momak. Rusi nisu to htjeli. Prema tome, Rusija, koliko sam ja to razumio, ima ovdje interes za stabilnošću i mirom i ima interes da se ne vrši majorizacija već da se dozvoli sloboda. Rusi su ekonomski prisutni u RS samo zato što smo mi to tražili, imali su oni daleko bolja mjesta za upošljavanje svog novca nego što je Srpska.

Susreli ste se nekoliko puta s Vladimirom Putinom. Što biste izdvojili od onoga što vam je rekao na nekom od tih sastanaka?

- Njegova terminologija, kada govori o Zapadu, uvijek je: naši zapadni prijatelji. Naši američki prijatelji, naši briselski prijatelji i uvijek me 'lecne' kad to kaže u smislu da vi tamo dolazite otrovani propagandom kako su Zapad i Rusija ljuti neprijatelji. Njegov pristup je da se mora polako, da ne postoje veliki i mali narodi i da i mali narodi imaju svoje interese i treba im pomoći u njihovom ostvarenju, da treba izbjeći eskalaciju nasilja bilo gdje i da političkim sredstvima treba rješavati probleme. Što se Rusije tiče, oni podržavaju svaku politiku dogovora na ovim prostorima.

Riječ pomirenje u BiH se prilično izlizala.

- Licemjerno je to sada tražiti nakon svega. Pomirenja nema bez želje da se u taj proces uđe ravnopravno, bez želje da se svi koji su činili zločine kazne na isti način, bez želje da jači jamči sigurnost slabijem i manjem. Ono zbog čega je Milošević napadan, da propagira velikosrpstvo, da Srbi kao veća nacija moraju dati prava i drugima, sad to isto rade muslimani u Sarajevu. Oni misle da imaju 'tapiju' na BiH i ne moraju nikoga uvažavati. Dakle, što se pomirenja tiče: trebamo živjeti u miru, ali možemo li se pomiriti? Mislim da ne.

Ovih dana ste izašli u javnost sa informacijom da će se dan-dva uoči izbora u listopadu u Banja Luci pokušati incenirati kaos, čime bi došlo u pitanje i održavanje izbora u ovom gradu. O čemu se radi?

- Ozbiljni ljudi su mi ukazali na kompletan scenarij koji se već duže vrijeme priprema na destabilizaciji Republike Srpske. Zato što sva istraživanja javnog mijenja i naša i oporbe, ali i ona koju naručuju stranci, govore da je SNSD i koalicija oko stranke koju vodim apsolutni pobjednik budućih izbora i da će Željka Cvijanović biti predsjednica Republike Srpske, a ja član Predsjedništva. Scenarij je pripreman u Sarajevu od određene grupe stranaca, pojedinih visokih dužnosnika SDS-a i PDP-a, kao i nekih obavještajnih službi iz Sarajeva.

Prema tom planu, cilj je spriječiti izbore u Banja Luci od ovog grada napraviti slučaj koji će doći i na naslovne strane svjetskih medija. Postoji plan da se pokušaju zaustaviti kamioni s izbornim listićima za Banja Luku. Ako to ne uspije onda se 6. listopada, dan uoči izbora, u vrijeme preizborne šutnje planira miting na središnjem trgu s kojeg će se čuti političke poruke, nakon čega bi stranci u Sarajevu rekli da je u Banja Luci narušena izborna tišina i da se u tom gradu poništavaju izbori, odnosno da ih neće ni biti jer vlada kaos.

 

 

/Republikainfo.com/

Komentari:

No comment.

Grožđe na vrbi

Top teme


 

Trach

Promo

Kolumna