Baussuener: Zapad je pogriješio jer je podržavao retrogradne snage na Balkanu

Kurt Bassuener iz Vijeća za demokratizaciju politike (DPC) u intervju za RSE kaže da je Zapad pogriješio jer je podržavao retrogradne snage u regiji. Također je kazao da je nedavno saslušanje u Američkom kongresu o situaciji u BiH potaknuo vrlo veliki lobi HDZ BiH (Hrvatske demokratske zajednice) u Vashingtonu, u pokušaju da članove administracije nagovore da sagledaju problem s izbornim zakonom. "Na njihov način, željeli su kazati, ako zakon ne usvojimo po našem i u Domu naroda BiH, ali i prilikom izbora Predsjedništva, imati ćemo užasnu krizu u BiH. Prvo, moram kazati da je na neki način bila čista sreća da nije bilo nikoga tko je od nas petoro zastupao te pozicije, uključujući i State Department", kaže Baussuener.



O novoj strategiji EU-a za Balkan kaže: "Njihov recept je kazati da - postoji prijetnja za stabilnost, što znači sigurnosna prijetnja, što tvrde da je njihov prioritet broj 1, ali ne želimo se nositi ni s jednim od ovih pitanja izvan našeg uobičajenog načina djelovanja, a to znači - samo ćemo bacati novac i komplimente na njih i nadamo se da će to djelovati. A ne djeluje, jer ne može, i stoga ja imam vrlo malo – točnije nula povjerenja u novu EU strategiju, i kako je to moj kolega Toby Vogel nedavno sjajno napisao, tu zaista nema ničeg novog, nema pomjeranja u odnosu na osnovno, ima samo malo novog marketinga, ali nema nikakvog novog pristupa". On ima i kritike ne samo prema EU nego i Americi: "Ja bih rekao da je Zapadni neuspjeh, uključujem u to i SAD, ali EU je željela lidersku poziciju pa na njihov račun prvo ide kritika, to što smo pomogli svim retrogradnim snagama u regiji, mi nismo zapravo pomagali ljudima koji dijele naše vrijednosti, i to je naš glavni neuspjeh. Mi smo ignorirali naše istinske saveznike i pomogli njihovim neprijateljima".

Ni o Daytonskmo sporazumu nema puno lijepoga za kazati: Jasna su ograničenja Daytona, BiH nikada neće biti funkcionalna država pod tim Ustavom. Nikada neće biti istinska demokracija, i ostat će izborna oligarhija, ako se to ne promijeni, odnosno ako se ne stvore uvjeti da se to promijeni.


Razgovarala: Biljana Jovićević/Radio Slobodna Europa


Građani Bosne i Hercegovine će na listopadskim izborima glasati na bazi vlastitih strahova umjesto velikih nada jer, s jedne strane, na političkom meniju nema ponude koja bi fundamentalno promijenila sustav, a s druge strane ni SAD ni EU nisu previše zainteresirani, kaže Kurt Bassuener iz Vijeća za demokratizaciju politike (DPC), koji je prošli tjedan svjedočio u američkom Kongresu o situaciji u BiH.

On smatra da je velika pogreška Zapada što su podržavali retrogradne snage u regiji, i da bi se zbog mogućnosti negativnog utjecaja izvana uoči izbora, morala poslati jasna poruka onima koji koriste strah da im se to neće dopustiti.

"Svi sastojci da stvari postanu vrlo ružne su tu, hoće li eskalirati teško je kazati", navodi Bassuener koji očekuje da će rasti tenzije do listopada.

U intervjuu za RSE on je govorio o ovisnosti Milorada Dodika od Moskve i koliko daleko bi to moglo doprijeti, te kombinaciji i rastu i drugih utjecaja u regiji, od Turske, preko Arapskih zemalja do Kine - uz podsjećanje da je svima zajednički imenitelj autokracija.

RSE: Imali ste važnu ulogu na saslušanju u američkom Kongresu o BiH. Zamoliću Vas da nam prenesete Vaš opći dojam s ovog događaja, kolika je važnost svjedočenje i što je bio Vaš kut gledanja na aktualnu političku situaciju u BiH?

Bassuener: Generalno, ja sam bio jedan o četiri svedoka koji su bili u pratnji glavne osobe na saslušanju, a to je vršitelj dužnosti pomoćnika zamjenika državnog tajnika Sjedinjenih država Metthew Palmer, koji je dao službenu verziju. Kako sam shvatio, saslušanje je potaknuo vrlo veliki lobi HDZ BiH (Hrvatske demokratske zajednice) u Washingtonu, u pokušaju da članove administracije nagovore da sagledaju problem s izbornim zakonom. Na njihov način, željeli su kazati, ako zakon ne usvojimo po našem i u Domu naroda BiH, ali i prilikom izbora Predsjedništva, imati ćemo užasnu krizu u BiH.

Prvo, moram kazati da je na neki način bila čista sreća da nije bilo nikoga tko je od nas petoro zastupao te pozicije, uključujući i State Department. Ja sam bio posljednji koji je svjedočio. A kada je riječ o važnosti saslušanja, nećete biti iznenađeni ako kažem da Balkan više nije središte univerzuma prilikom razmatranja politika u Washingtonu.

Stoga svaka pažnja od ljudi koji znaju nešto o Balkanu, a može potaknuti raspravu, je vrlo korisna po mom mišljenju. A ovim se skrenula pažnja, uglavnom iz dva razloga. Prvi je, zašto što je EU trebala sve ovo razriješiti kroz proces proširenja, odnosno prije proširenja - politika proširenja trebala motivirati na odgovorno i demokratsko ponašanje u skladu s vladavinom zakona. To je bilo u teoriji, ali vidimo da u praksi nije tako, i nitko se još nije prilagodio toj realnosti.

U tom smislu je bilo važno da se ovo saslušanje dogodi i privuče pažnju.

Ja sam u svom izlaganju pokušao naglasiti, da kada je riječ o BiH ali i Balkanu generalno, ne obraćamo dovoljno pažnje na to što se događa, jer je ideja bila da će to Europa sama riješiti i Europa je to željela i stavila do znanja da hoće, i oni i dalje to govore iako ne čine.

Moj argument, posebno kada je riječ o BiH je da kriza traje već 12 godina i da su slučaj 'Ljubić' i izborni zakon samo posljednje refleksije toga, te da SAD treba udruužiti snage s Europom da bi se došlo do zajedničke pozicije Zapada, koja će tražiti poštovanje postojećih pravila dok se ne donesu nova.

Prijatno iznenađenje je bio kongresmen (Scot) Perry, republikanac iz Pensilvanije, koji je služio ili u IFOR-u ili u SFOR-u u Bosni i definitvno je znao puno i postavljao važna pitanja, posebno ona koja se tiču sigurnosti, jer je važno da makar jedan od 435 članova Kongresa shvati značenje tog pitanja.

Ne znam što će to značiti u kontekstu razvoja nove politike u Americi, teško je predvidjeti bilo što sada, nemamo još ni državnog tajnika, nemate nikog jačeg od vršitelja dužnosti pomoćnika tajnika za Europu, Wesa Mitchella.

Na Balkan se gleda kao projekt Clintonove ere

RSE: Upravo sam Vas to željela pitati, kakav utjecaj ovakve rasprave i svjedočenja mogu imati na formiranje politike, imajući u vidu što se trenutno događa u State Departmentu?

Bassuener: Vrlo je teško kazati. Mislim da je to jedini iskreni odgovor, teško je vidjeti kako će se sve to povezati. Jer, kada gledate na principijelnoj razini, Mike Pompeo (šef CIA-e) je etnonacionalist i on je kandidat za državnog tajnika. Imate Johna Boltona (savjetnik za nacionalnu sigurnost) čija je prirodna postavka “da uništimo sve što su demokrate uradile”, a mislim da se na američki angažman na Balkanu još uvijek gleda kao na projekt (Bill) Clintove ere od strane mnogih republikanaca, što nije naročito od pomoći.

Mislim da je jedini stvarni “atlantist” (zagovornik atlantskih integracija) u najvišem ešalonu ove administracije, ministar obrane James Mattis i možda veleposlanica u Ujedinjenim nacijama Nikki Haley, ali to još uvijek nije dokazano jer je ona nova u ovome. Tako da je teško znati što će se dogoditi.

Stoga mislim da će sve to ići puno sporije nego što bih to želio, ali smo morali iskoristiti svaku priliku kako bi pokazali realnost ljudima koji kontroliraju prve korake i koji mogu imati utjecaja na izvršne odluke.

RSE: Možda su na sve utjecala i brojna upozorenja u posljednje vrijeme da situacija u BiH može eskalirati, sve na osnovu retorike koja pojedine analitičare podsjeća na onu prije rata. Također, tu su i određena izvješća o naoružavanju policijskih snaga u RS, primjera radi. Što Vi mislite o tome, mislite li da su ova izvješća bazirana na nekim ozbiljnim obavještajnim podacima ili...?

Bassuener: Pa, naoružavanje policije je javno poznato, a Srbska čast je vidljiva u Banja Luci, tako da to nisu samo neki obavještajni podaci, oni su samo potvrđeni. Također je potvrđeno da će u policijskom centru izvan Banja Luke, specijalne snage MUP-a RS trenirati ruske MVD snage (specijalna jedinica unutarnjih poslova - Vitez).

Opasnost od igrača izvana sa različitim interesima

RSE: Mislila sam na to, ali i na opća upozorenja da situacija može eskalirati.

Bassuener: Mislim da je to procjena i da za to nisu nužni obavještajni podaci. Mislim da taj zaključak možete izvesti i samo na bazi javno dostupnih informacija. I ja sam donio takav zaključak i to je ono što ja i moje kolege iz DPC pokušavamo reći već dugo, to sam rekao na saslušanju prošle srijede, da su svi sastojci za to da stvari tu postanu vrlo ružne.

E sad, hoće li biti neizbježno i da stvari eskaliraju, teško je reći, ali tenzije će definitivno rasti prije listopadskih izbora. Mislim da će to zavisti od: a) hoće li biti miješanja sila izvana i b) što su interesi ljudi koji se osjećaju ugroženim političkom situacijom, vide li priliku kako bi ojačali svoju moć ili prijete nasiljem ili će koristiti nasilje da se zaštite - politički naravno, ne etnički.

Sve je moguće, ali ništa se ne mora dogoditi. Ali ako postoji jedna poruka koju sam želio prenijeti Kongresu, to je da moramo paziti na to i takvu mogućnost spriječiti, jer ako to učinimo onda će prednost onih koji koriste strah biti puno manja, i politički i društveno.

RSE: Spomenuli ste da mnogo toga ovisi, posebno imajući u vidu da predstoje izbori, od aktera izvana. Što ste točno mislili?

Bassuener: Kada kažem igrači svana, mislim na to da nismo sami. Primjera radi, Turska je nekada bila u potpunosti dio Zapada na puno načina i jedna od najagilnijih članica kada je bila riječ o implementaciji mirovnog sporazuma i Vijeću za implementaciju mira. Sada Turska igra svoju vlastitu igru i to tako što drži stranu SDA (Stranka demokratske akcije), ali isto tako i što pritiska političko vodstvo bosanskih muslimana na biranje strane, naročito po pitanju “gulenista”. I to nije samo u Bosni, vidjeli smo to i na Kosovu nedavno, tako da je to problem.

Rusi su očigledno promijenili svoju taktiku u kojoj su oportunistički koristili prilike, tako što su profitirali iz podjela na Zapadu. Nakon Krima, oni su krenuli u agresivno ometanje i to je najočitije bilo u Crnoj Gori, ali ne samo u Crnoj Gori.
 
Prvo se manifestiralo u Bosni, kada je Rusija ohrabrila Milorada Dodika da bude puno agresivniji po pitanju separatističkih tendencijai kada je zapravo tražio Vučićevu podršku što je odbijeno, a to je bilo u proljeće 2014. Tako da će Rusija sigurno pokušati iskoristiti svaku mogućnost kako bi stvorila prilike u ometanju Zapada, kako bi osigurali da ne bude daljeg proširenja NATO-a ali i EU. I trenutno mislim da je pozicija Moskve, kada je riječ o Bosni, da to drže kao otvoreno pitanje, koje mogu potegnuti u bilo kojem trenutku, na neki način, slično kao što drže situaciju u Ukrajini.

I oni nisu jedni vanjski akter, očigledno je da su zemlje Arapskog zaljeva puno više angažirane i vidljive, a i da Kinezi u ekonomskom smislu traže priliku gdje god mogu, za ekonomski koridor. A njihov sustav djelovanja je podrška autokratama, da bi im pomogli u održavanju kontrole, jer je samoj Kini onda lakše širiti svoj utjecaj.

RSE: Spomenuli ste bliskost Dodika Putinu, ali neki analitičari zapravo misle da glavni igrač Moskve u regiji nije Dodik. Čak i ako je to istina, kakav utjecaj Dodikova veza s Kremljom može imati na sve što predstoji, izbore prije svega?

Bassuener: Hajdemo to analitički raščlaniti. Možda je istina da Dodik nije najjači igrač Moskve u regiji. To je fer argument. Ali mislim da je jasno da Dodik od svih aktera najviše ovisan od Rusije, i to je način kako to treba gledati. On je najviše svojih političkih akcija uložio u odnos s Moskvom. Čak iako je ta veza ne određenoj razini puno grešnija nego što bi to on želio, naročito kada je riječ o novcu, prikazom njegove veze s Moskvom preko bajkera „Noćnih vukova“ i obuke Dodikove "pretorijanske garde", jasno je da nije izmišljena. Tako da ja mislim da je Dodikova važnost za Moskvu u tom smislu da oni vjeruju da će on uraditi sve što mu kažu. A jedna od najjasnijih manifestacija toga datira od 2014.

Sve do 2014. stav Republike Srpske prema snagama EUFOR-a je bio da trebaju ostati, što je različito u odnosu na, recimo način na koji su tretirali OHR (Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH) za kojeg su uvijek željeli da ode. A EUFOR je, kako su i sami priznavali, bio tu zbog njih. Ta promjena 2014., prema EUFOR-u, održavala je želje Moskve, a ne građana RS. To je za mene bila jasna indikacija uticaja Moskve na Banja Luku i mislim da smo to ignorirali kao opasnost.

RSE: Koliko daleko taj utjecaj može ići, što mislite?

Bassuener: Dobro - mislim li da će Dodik izvršiti samoubojstvo ako mu Putin to kaže - vjerojatno ne. Nislim li da će Dodik, ukoliko bi osjećao da politički gubi tlo pod nogama, prihvatiti svaku moguću pomoć, koliko god ga to koštalo - da, mislim da hoće. Moramo se sjetiti da je Vladimir Putin pokazao svoju volju da će uraditi ono za što su ljudi mislili da je apsolutno nemoguće, jer bi otišao predaleko, i to sam rekao i na saslušanju u Kongresu.

Vidim li uskoro ruske čizme na terenu u Bosni - ne.

Ja mislim da, ukoliko Milorad Dodik osjeti gubljenje političko tlo, ili ako više ne bude mogao plaćati sustav vladanja, on mora poticati strah, jer je strah ono što ga održava na vlasti, ali ne donosi novac.

RSE: I kada sve to pomiješamo s utjecajem drugih država, kao što ste već spomenuli, Turska, Saudijska Arabija, Kina, što možemo očekivati da vidimo u budućnosti?

Bassuener: Jedna stvar koju sve ove različite zemlje imaju zajedničko je da ih nije briga za demokraciju, nije ih briga za građane, svi se mogu usuglasiti oko toga. Oni imaju različite interese, ali niti jedna od njih nije demokracija, nitko od njih ne podržava vrijednosti koje mi pokušavamo prenijeti, još od kraja rata u ovoj regiji, dakle od kraja 90 -tih.

Tako da bi to bio ogroman neuspjeh za Zapad i katastrofa za građane ovih zemalja. Jedni koji bi imali koristi od dublje suradnje s ovim neliberalnim silama, svim koje smo spomenuli, bile bi vladajuće elite, a gubitnici bi bili više od 90 posto populacije u ovim zemljama. Jer, čak iako građani imaju koristi od novog mosta, nove pruge ili nove elektrane, neće imati nikakvog uticaja na to gdje profit ide, kako se upravlja time, niti će biti u mogućnosti da budu ravnopravni partneri u svemu.

Potencijalno dobra vijest je da sve ovo nije još tako, ali sada nema nikakvih dokaza da bilo Europska unija, bilo Sjedinjene države preispituju osnovne elemente naše politike, već samo nastavljamo po istom, što može udvostručiti neuspjeh.

EU strategija za Balkan - marketing i ništa više

RSE: Upravo sam Vas htjela pitati, mislite da EU može sve to spriječiti. Što mislite o novom pristupu EU prema Zapadnom Balkanu, koji je počeo početkom ove godine u veljači, sa novom Strategijom, nastavljen prošli tjedan Izvješćem o napretku, sa dobrim vijestima za Makedoniju i Albaniju? Mislite li da je novi pristup EU prema Zapadnom Balkanu iskren ili samo retorički?

Bassuener: Ja mislim da je to potpuno ista politika. Ne mislim da se išta fundamentalno promijenilo, osim početka najave datuma, što EU nikada prije nije činila iz dobrih razloga, budući je zapravo stvar u tome da te države trebaju ispuniti standarde. Na žalost, EU je odabrala pristup u kojem sama sebi želi dokazati sama sebi - na birokratskoj razini - da su uspješni, i stoga spremni reducirati standarde ili ocjenjivanje standarda, da bi bili u mogućnosti kazati da još uvijek postoji momentum.

RSE: Ali zar je moguće da oni nisu svjesni svih izvješća koje ste pomenuli, na koje mnogi drugi analitičari ukazuju, da u najmanju ruku postoji razumna razina opasnosti da situacija može eskalirati na način na koji nitko ne želi?

Bassuener: Ne mislim uopće da oni to ne znaju, ali uobičajeni odgovor koji ja dobijam je “mi smo suglasni s vašom dijagnozom ali nismo s vašim receptom“. Njihov recept je kazati da - postoji prijetnja za stabilnost, što znači sigurnosna prijetnja, što tvrde da je njihov prioritet broj 1, ali ne želimo se nositi ni s jednim od ovih pitanja izvan našeg uobičajenog načina djelovanja, a to znači - samo ćemo bacati novac i komplimente na njih i nadamo se da će to djelovati. A ne djeluje, jer ne može, i stoga ja imam vrlo malo – točnije nula povjerenja u novu EU strategiju, i kako je to moj kolega Toby Vogel nedavno sjajno napisao, tu zaista nema ničeg novog, nema pomjeranja u odnosu na osnovno, ima samo malo novog marketinga, ali nema nikakvog novog pristupa.

RSE: Kako u sve to možemo smjestiti upozorenje (Emmanuela) Macrona, točnije poruku ili kako su neki analitičari ili promatrači rekli “hladan tuš”, istog dana kada smo dobili Izvješće o napretku on je poručio - neće biti novog proširenja prije duboke reforme same EU?

Bassuener: Kao što je bilo i s porukom predsjednika Europske komisije (EK) (Jean Claude) Junckera da neće biti proširenja u njegov mandatu - nije od pomoći, ali nije ni iznenađenje, jer mislim da je samo kazao činjenice.

Europska unija je u dubokom procesu preispitivanja, nakon Brexita, ekonomske krize, rasta populizma i nazadovanja demokracije u nekoliko postojećih članica, poput Mađarske, Poljske i drugih. Tako da sam ostao razočaran sadržajem izjave i njenim 'timeingom', ali mislim da je i koristan korektiv „sretnim razgovorima“ - da budem iskren.

Što s druge strane, ne treba obeshrabriti reforme već ih potaknuti da u tome budu puno bolji i agresivniji, a to će im omogućiti i da budu puno zahtjevniji prema EU.

Ja bih rekao da je Zapadni neuspjeh, uključujem u to i SAD, ali EU je željela lidersku poziciju pa na njihov račun prvo ide kritika, to što smo pomogli svim retrogradnim snagama u regiji, mi nismo zapravo pomagali ljudima koji dijele naše vrijednosti, i to je naš glavni neuspjeh. Mi smo ignorirali naše istinske saveznike i pomogli njihovim neprijateljima.

RSE: Vratimo se na trenutak Bosni i Hercegovini. Mislite li da je Daytonski mirovni sporazum došao do svog limita?

Bassuener: O da i to davno, što ne znači da se ne vraćamo natrag! Potreban jedinstven i jasan stav SAD i EU o BiH

RSE: Je li vrijeme njegove zamjene. Vjerojatno je riječ o jedinoj zemlji na svijetu kojoj je mirovni ugovor postao Ustav i ostalo se na tome?

Bassuener: Da, vrijeme je za priznanje ograničenja tog mirovnog ugovora i nečeg boljeg. Ne mislim da se to može dogoditi prije izbora, ali mislim da moramo biti iskreni i kazati da je potrebno s tim početi nakon izbora na jedan konzistentan način koji će uključivati i građane BiH, ne samo lidere političkih stranka, i to je poruka koju sam također pokušao naglasiti u Kongresu prošle srijede.

Da, ono što vidimo je dugotrajna politička kriza u BiH koja je refleksija činjenice da je Dayton izgrađen oko lidera političkih partija i njihovih interesa, a to znači - nastavite krasti, ostanite izvan dometa odgovornosti i pravne i političke. Jedini mehanizam s kojim su se oni ikada morali suočiti je izvan tog sustava, od nas umjesto od sustava unutra. Oni ne funkcioniraju ako ih mi ne pritisnemo izvana.

Jasna su ograničenja Daytona, BiH nikada neće biti funkcionalna država pod tim Ustavom. Nikada neće biti istinska demokracija, i ostat će izborna oligarhija, ako se to ne promijeni, odnosno ako se ne stvore uvjeti da se to promijeni.

RSE: Vjerujete li da listopadski izbori mogu donijeti neku vrstu promjena?

Bassuener: Teško da to mogu vidjeti, da budem iskren. Ne vidim ništa na političkom meniju što bi fundamentalno promijenilo sustav. Postoje bolje i gore opcije, ali opcije koje bi donijele transformacije ne vidim, ili makar ne promjenu na pozitivan način.

RSE: Dakle, Vi ne očekujete da će SAD ili EU obratiti pažnju više nego obično na ovu regiju u periodu koji je pred nama?

Bassuener: Ne znam, mogli bi, ima još šest mjeseci do izbora, tri mjeseca do komemoracije u Srebrenici, koja je uvijek ispunjena napetošću. Ne bih želio biti fatalist pa kazati da ne očekujem ništa, ali za sada ne vidim planiranje kaako bi se to uradilo, zbog čega ih mi, koji mislimo da je potrebno usvajanje treba strategiju i revidiranje politike, stalno pritiskamo ka tome. Od koga bi mogli očekivati takvu inicijativu, teško je vidjeti u ovom trenutku.

Teško je vidjeti da dolazi iz SAD, što je prilika koja se otvorila ovaj tjedan. Od svih zapadnih zemlja koje povećavaju svoj angažman u regiji Balkana, to je Britanija, koja napušta EU, to im daje manje prednosti, ali zato neke stvari mogu jasnije sagledati. Njemačka postaje više realistična, može se reći po onome što dolazi iz njihovog Ministarstva vanjskih poslova, ali što to znači u okvirima nove vlade, ostaje vidjeti. Tako da je puno upitnika. Svi su s nepotpunom agendom na Balkanu i zato trebamo biti oprezni.

Građani će u listopadu glasati na temelju straha, a ne nade

RSE: A kakav biste angažman voljeli vidjeti i tko bi od Zapada predvodio taj angažman?

Bassuener: Vrsta angažmana koji bih ja volio vidjeti bi, prije svega, počeo s BiH, jer to utjeće na regiju, s implikacijama koje bi se odmah odrazile na Srbiju i Hrvatsku, jer su te dvije zemlje puno dublje angažirane u BiH, od kada je nastao taj vakum koji je ostavio Zapad. Oni igraju svoje vlastite igre na vrlo negativne načine. Ja bih volio vidjeti vrlo jasnu zajedničku poziciju Zapada koja bi mogla biti osnažena robusnijim američkim angažmanom.

Dakle trebalo bi im kazati, 'mi ćemo primjenjivati ta već istrošena pravila koja su loša i koja je potrebno promijeniti, ali ne mogu biti promijenjena dok građani BiH, ne samo šestorka ili sedmorka političkih lidera, ne budu suglasni'. Ali, do tada, svi koji pokušaju posijati nasilje bit će sami suočeni s nasilnim odgovorom i mi ćemo spriječiti političke elite da koriste nasilje protiv svojih građana kada prosvjeduju. Također, nećemo plaćati socijalni mir za političke lidere koji samo žele  zaštitti sami sebe umjesto razvijati svoja društva.

Mislim da to možemo učiniti vrlo lako i takvu poruku možemo poslati prije listopada, i ako bismo poslali tu poruku, mislim da bi se izbori potencijalno mogli razviti u nešto puno pozitivnije.

Pod postojećim uvjetima, ljudi će glasati na temelju svojih vlastitih strahova umjesto velikih nada, i to je tragično.

RSE: Sada Vas moram pitati još nešto, jer ste spomenuli Srbiju i Hrvatsku i njihove interese u BiH. Očekujete li u predstojećem periodu i neko veće uplitanje ove dvije zemlje, više nego obično?

Bassuener: Povećati će se, a mi već vidimo uplitanje. Ja bih rekao da to uplitanje traje već dugo. I u slučaju Hrvatske oni imaju mogućnost određene stvari raditi po skraćenom postupku preko EU, jer su članica. U slučaju Srbije, kako je Vučić postao puno veći autokrat od kada je Srbija postala kandidat, to ga je zapravo ohrabrilo da bude još gori.

Mislim da će se obje strane nastaviti angažirati smatrajući sebe jamcima Daytonskog mirovnog sporazuma, iako je to potpuno netočno. Oni su potpisnici, a ne garanti, postoji razlog iz kojeg susjedi nisu garanti, posebno jer su ovo predatorski susjedi. Stoga mislim da ćemo vidjeti eskalaciju i amplifikaciju njihovih negativnih uloga sve dok ne bude nekoga tko će ih odvratiti, iz drugih EU članica i SAD.

Komentari:

No comment.

"Borci" za zarod

Top teme


 

Trach

Promo

Kolumna