Mario Gadžić: Struju smo morali kupovati na burzi, završili smo 2017. s gubitkom, ali ipak najmanjim nakon 2012.

Rast cijena aluminija oteo se kontroli i burzovna cijena glinice danas je najveća u povijesti. Aluminij d.d. Mostar na dnevnoj razini prati i analizira tržišna kretanja, ostvarujući intenzivnu komunikaciju sa svjetskim stručnjacima, ali trenutačno nitko ne može niti predvidjeti do koje će mjere burza surovo djelovati na kretanje cijena naših sirovina i na kretanje cijena metala, kazao je u intervjuu za Indikator.ba. direktor Aluminija d.d. Mostar Mario Gadžić.



Zbog toga što je Aluminij bio primoran u drugoj polovici 2017. godine struju kupovati na burzi te usljed nepovoljnih burzovnih kretanja, kompanija je prošlu godinu završila s gubitkom koji je, prema Gadžićevim riječima, najmanji od 2012. godine.


Gadžić ističe da sve dok je globalno stanje nestabilno, a Aluminij ne restrukturira naslijeđena dugovanja i time riješi pitanje svoje likvidnosti i boniteta, teško se može očekivati uspješno privlačenje stranih investitora, premda kompanija ima strategiju i vrhunske planove izgradnje i razvijanja metaloprerađivačke industrije u svojemu dvorištu.

Cijene aluminija na svjetskim burzama doživjele su snažan oporavak. Kako se to odražava na poslovanje Aluminija?

- Činjenica je da je burzovna cijena aluminija doživjela oporavak, međutim tijekom cijele prošle godine taj je opo-ravak pratio i stalan porast cijena svih ulaznih sirovina, ključnih za proizvodnju aluminija, što nas je onemogućilo osjetiti pozitivne učinke rasta cijene naših proizvoda. Dapače, glinica i petrol-koks lani su dosegnuli svoje povijesne maksimume, a primjera radi, da bi došlo do kompenzacije tereta koji nam porast cijena sirovina stvara, poskupljenje glinice od 1 USD morao biti pratiti porast cijene aluminija od 2 USD, što se ne događa. Svaka proizvedena tona metala ima svoju strukturu troškova, u kojoj spomenute sirovine, zajedno s električnom energijom kao najbitnijom stavkom ulaznih sirovina, uzimaju značajne postotke. Aluminiju samo el. energija čini do 60% ukupnoga troška, a posljednjih osam mjeseci, nažalost, proizvodne cijene daleko nadmašuju burzovne indekse prodajne cijene našega proizvoda, što nam stvara ogroman problem.

Kako je Aluminij okončao poslovnu 2017. godinu?

- Prevagu u tomu hoće li poslovanje Aluminija biti pozitivno ili negativno čini cijena el. energije. Uslijed našega narušenog boniteta, još od 2011. godine na ovamo, i nemogućnosti zaduživanja kod financijskih institucija zbog akumuliranih gubitaka, Aluminij nije u mogućnosti sklapati dugoročne ugovore za nabavu el. energije, što je nužno za naš dugoročni opstanak i stabilnost poslovanja. Tako smo u drugoj polovici 2017. bili primorani struju kupovati na burzi, po kratkoročnim ugovorima, bez instrumenata osiguranja, a nepovoljna kretanja burzovnih cijena dovela su do toga da je Društvo poslovnu godinu zaključilo s gubitkom. Istina, najmanjim gubitkom od 2012. godine, i to zahvaljujući opsežnim procesima restrukturiranja ukupnoga poslovanja koje provodimo od početka mandata ove uprave.

Kako teku planovi revitalizacije proizvodnje na nekadašnje predkrizne nivoe?

- Teško je govoriti o investicijama i revitalizaciji dok vam je 85% ukupnih troškova vezano za burzovne indekse i nepovoljna tržišna kretanja, a na vratu nosite breme naslijeđenih dugovanja i stalne loše likvidnosti Društva. Naša elektroliza jedina je na svijetu koja i dalje posluje na tržištu nereguliranih cijena el. energije, bez ikakovih potpora, odnosno subvencija države i bez svo-jega izvora energije. Sjetite se kako je, nakon 2008. godine, ugašeno čak 45% elektroliza izvan Kine i arapskih zemalja, a riječ je o svim pros-torima na kojima proizvođači aluminija nisu imali svoj izvor energije ili reguliranu cijenu struje. Tada su primat preuzeli Kina i četiri zal-jevske zemlje (Katar, Bahrein, Saudijska Arabija i UAE). Mi jesmo, kao globalno čudo, uspjeli preživjeti u tim okolnostima, ali smo i dalje žrtvom nerazumijevanja države u kojoj konzumiramo nevjerojatnih 15% ukupne potrošnje el. energije, u kojoj imamo najveći pojedinačni utjecaj na BDP i u kojoj godinama ostvarujemo najveći pojedinačni izvoz (lanjski izvoz Aluminija premašio je 358 milijuna KM).

Aluminij je jedini potrošač el. energije u BiH koji je spojen na 220 kV vod i tijekom cijele godine, svakoga sata, ravnomjerno troši jednake količine struje, stabilizirajući tako ukupan elektroenergetski sustav. Svejedno, i dalje nismo prepoznati kao strateški bitni da bi nas se zaštitilo stvaranjem zakonodavnih okvira za nesmetan rast, na način kako su to učinile razvijene zemlje za svoje proizvođače primarnoga aluminija. Navest ću samo jedan u nizu teško shvatljivih apsurda, a to je činjenica da Aluminij regulatornim tijelima BiH i Vladi FBiH godišnje plaća cca 22 milijuna KM za razne vrste mrežarina i naknada, dok su, istodobno, izvoznici el. energije (elektroprivredne kuće) u cijelosti oslobođeni svih tih davanja i imaju po tim stavkama 0 KM troška. BiH i dalje promatra Aluminij jednako kao što promatra i prosječno kućan-stvo, pa dok država potiče izvoz struje, mi smo ju primorani uvoziti po iznimno visokim cijenama, još k tomu platiti i enormne naknade za mrežarine. Otprilike, visina tih naknada lani je bila jezičkom na vagi našega pozitiv-nog / negativnog poslovanja.

Hoće li i u kojoj mjeri američke carine na aluminij utjecati na Aluminij i, ako hoće, kakve posljedice očekujete?

- Pomno pratimo ukupnu situaciju s tim globalnim ''ratom'', premda nemamo izravnih poslovnih sveza s američkim tržištem. Koliko je globalna aluminijska industrija, koja je u cijelosti izložena burzi, volatilna zorno svjedoči čin-jenica da se trenutačno nalazi u najdubljoj krizi od njezina postanka. Razlog tomu su, 6. travnja uvedene, mjere SAD-a o zamrzavanju cjelokupne imovine i poslovanja sedamnaest ruskih tvrtki i privatnih osoba, među kojima su i vlasnici gotovo svih proizvođača aluminija i glinice u Rusiji i njihovih tvrtki u svijetu (svugdje gdje imaju kapi-tal, zahvaćeni su ovim mjerama).

Uvođenjem tih mjera, u jednomu je danu nastala potpuna blokada izvoza tri mili-juna tona ruskoga metala prema svijetu, blokirano je nekoliko tvornica glinice s ruskim kapitalom u nizu zemalja Europe i svijeta, a istodobno su brazilske vlasti (zbog ekoloških razloga) prepolovile proizvodnju tamošnje tvor-nice glinice koja je među najvećim svjetskim proizvođačima te sirovine. Aluminijska je industrija danas suočena s neviđenom krizom globalnih razmjera, jer je za manje od mjesec dana došlo do blokade cca 10% svjetske proiz-vodnje aluminija.

Rast cijena oteo se kontroli i burzovna cijena glinice danas je najveća u povijesti. Aluminij d.d. Mostar na dnevnoj razini prati i analizira tržišna kretanja, ostvarujući intenzivnu komunikaciji sa svjetskim stručnjacima, ali trenutačno nitko ne može niti predvidjeti do koje će mjere burza surovo djelovati na kretanje cijena naših sirovina i na kretanje cijena metala (LME) i svaki se ozbiljni analitičar zasad suzdržava od ozbiljnih prog-noza koliko će dugo trajati ovaj poremećaj. Nedostatak 10% svjetskoga aluminija izaziva paniku globalne prerađi-vačke industrije i posljedice će nedvojbeno biti dalekosežne, poglavito za automobilsku i za građevinsku industriju, što je put novoj svjetskoj krizi.

Kakve rezultate u poslovanju očekujete ove godine i hoće li biti novih investicija?

- O mogućim je ishodima poslovne godine nemoguće govoriti, jer nas je prošla godina naučila snazi opasnosti kra-jnje nepredvidljivih poremećaja, a kao što je prethodno navedeno, sada se nalazimo u još većemu poremećaju svjetskih burzovnih indeksa, te bi bilo kakova predviđanja u ovomu stanju bila ishitrena. Dok je globalno stanje ovako nestabilno, dok Aluminij ne restrukturira naslijeđena dugovanja i time riješi pitanje svoje likvidnosti i boniteta, teško možemo očekivati uspješno privlačenje stranih investitora, premda imamo strategiju i vrhunske planove izgradnje i razvijanja metaloprerađivačke industrije u svojemu dvorištu.

Tek bi stvaranje dodane vrijednosti, odnosno viši stupanj obradbe našega metala donio boljitak i stabilnost ovoj industriji i ovomu podneblju, otvorio nova radna mjesta, čak i otvorio vrata strateškim investicijama u udvostručenje naših proizvodnih ka-paciteta. No, za to treba stvoriti preduvjete, u čemu ovisimo o zdravorazumskomu pristupu državnoj zaštiti domaće ekonomije i strateških gospodarskih subjekata.
(Izvor: Indikator.ba)
 

Komentari:

No comment.

OVDJE JE

Top teme


 

Trach

Promo

Kolumna