Utjecaj umjetne inteligencije na svjetsko gospodarstvo

Gospodarski učinak primjene umjetne inteligencije bit će značajan, ali dobici će se podijeliti nerazmjerno što prijeti produbljivanjem podjela u društvu i povećava mogućnost sukoba



Umjetna inteligencija mogla bi do 2030. povećati globalnu svjetsku proizvodnju za 16 posto ili za oko 13 bilijuna dolara. Prosječni godišnji doprinos rastu produktivnosti iznosio bi oko 1,2 posto, navodi se u izvješću McKinseyjeva globalnog instituta o utjecaju umjetne inteligencije na svjetsko gospodarstvo objavljenom u rujnu ove godine.

Bude li ostvaren, taj učinak bio bi usporediv s učincima drugih revolucionarnih tehnologija u povijesti, navodi McKinsey te podsjeća da je uvođenje parnih strojeva u 19. stoljeću povećalo produktivnost za oko 0,3 posto godišnje, utjecaj robota u posljednjem desetljeću 20. stoljeća povećao je produktivnost oko 0,4 posto, a širenje informacijskih tehnologije IT-a početkom 21. stoljeća čak 0,6 posto, piše Wall Street Journal.

McKinseyjevo izvješće temelji se na simulacijskim modelima utjecaja primjene umjetne inteligencije na razini zemlje, sektora, poduzeća i radnika. Razmatrala se primjena pet osnovnih kategorija umjetne inteligencije: računalna vizija, prirodni jezik, virtualni asistenti, automatizacija robotskih procesa i napredno strojno učenje. Podaci su prikupljeni anketom u kojoj je sudjelovalo oko 3000 tvrtki iz 14 različitih sektora, a korišteni su i ekonomski podaci raznih globalnih organizacija, uključujući Ujedinjene narode, Svjetsku banku i Svjetski gospodarski forum.

Zajedno s nedavnim izvješćem PwC-a u kojem se navodi da bi umjetna inteligencija do 2030. mogla povećati globalni BDP do 14 posto, McKinseyjevo izvješće nudi više dokaza da je umjetna inteligencija velika ekonomska prilika za poboljšanje pozicije poduzeća i radnika.

Na ekonomske promjene utemeljene na tehnologiji umjetne inteligencije značajno će utjecati nekoliko čimbenika. Umjetna inteligencija mogla bi do 2030. povećati globalni BDP za oko 26 posto odnosno za 22 bilijuna dolara. Tom rastu bi najviše doprinijela automatizacija rada koja bi do 2030. mogla povećati BDP do 11 posto ili za otprilike 9 bilijuna dolara. Slijede inovacije proizvoda i usluga s potencijalnim rastom BDP-a oko 7 posto ili za 6 bilijuna dolara u navedenom razdoblju.

Negativni učinci

I dok s jedne strane umjetna inteligencija donosi neupitne ekonomske koristi, s druge strane će donijeti značajne poremećaje za radnike, tvrtke i gospodarstva. Troškovi upravljanja tržištem rada, prvenstveno zbog radnika koji će zbog umjetne inteligencije izgubiti posao, rezultirat će smanjenjem ukupnog učinka umjetne inteligencije na globalni BDP za otprilike 10 postotnih bodova, što bi ranije spomenuto potencijalno povećanje u razdoblju do 2030. svelo na 16 posto ili 13 bilijuna dolara.

Umjetna inteligencija bi na gospodarstvo mogla utjecati postupno te da bi učinak  bio vidljiv tijekom vremena. McKinseyjevi statistički modeli pokazali su da će usvajanje umjetne inteligencije slijediti karakteristični uzorak S-krivulje s polaganim rastom u ranoj fazi, nakon koje slijedi strmo ubrzanje u razdoblju sazrijevanja tehnologije, kada tvrtke nauče kako mogu najbolje koristiti novu tehnologiju. Nakon toga, u kasnijoj fazi, opet slijedi usporavanje. Procjenjuje se da bi doprinos umjetne inteligencije rastu BDP-a u razdoblju nakon 2030. bio tri do pet puta veći nego u razdoblju od danas do 2023. godine.

Profesor MIT-a Erik Brynjolfsson je na konferenciji o umjetnoj inteligenciji i tržištu rada u studenom 2017. objasnio je da je obrazac S-krivulje tipičan za transformacijske tehnologije opće namjene poput parnog stroja, električne energije i računarstva. Njihova implementacija duže traje zato što ostvarenje njihova punog potencijala zahtijeva niz popratnih komplementarnih izuma i ulaganja, uključujući dodatne tehnologije, aplikacije, procese, poslovne modele i regulatorne politike.

Rana faza implementacije

Tijekom vremena umjetna inteligencija vjerojatno će postati takva povijesna transformacijska tehnologija. No, osim relativno malog broja vodećih tvrtki, danas smo još uvijek u ranoj fazi implementacije umjetne inteligencije.

U posljednjih nekoliko godina samo su inovacije poput strojnog učenja ‘izašle’ iz laboratorija na tržište, kod ranih usvojitelja. Potrebne su značajne inovacije i ulaganja kako bi se umjetna inteligencija počela šire primjenjivati u robotici, industriji samohodnih automobila, doista inteligentnih osobnih asistenata i naprednih aplikacija kao što je pametna zdravstvena njega.

Usvajanje tehnologije umjetne inteligencije moglo bi proširiti jaz između zemalja, tvrtki i radnika. U najboljoj poziciji su, naravno, Kina i Sjedinjene Države koje su trenutno najaktivnije kada je riječ o aktivnostima vezanim uz umjetnu inteligenciju. Razvijene ekonomije, poput Njemačke, Japana i Kanade te manja globalna gospodarstva poput Švedske, Singapura i Finske, dobro su pozicionirane kako bi iskoristile prednosti umjetne inteligencije, a i motivirane su zbog aktualnog usporavanja produktivnosti.

Ekonomije s umjerenim temeljima, poput Italije, Indije i Malezije, mogle bi zaostajati za liderima, ali imaju dovoljno snage da u određenim područjima razviju primjenu umjetne inteligencije.

No, gospodarstva u razvoju koja imaju slabo razvijene investicijske kapacitete, digitalnu infrastrukturu i nedostatak talentiranih stručnjaka mogla bi još više zaostati za razvijenim tržištima.

Brzina usvajanja

Po brzini usvajanja poduzeća se dijele u tri osnovne kategorije:

Lideri odnosno rani usvojitelji, koji čine oko 10 posto ukupnog broja tvrtki, u sljedećih pet do sedam godina usvojit će širok raspon tehnologija i aplikacija umjetne inteligencije. Rezultat će biti da će tim tvrtkama pripasti najveći dio ‘dobirnog kolača’ u njihovi industrijskim granama.

Skupina pratitelja obuhvaća 20 do 30 posto tvrtki. One polako i oprezno prihvaćaju novu tehnologiju, imajući u vidu prednosti koje ostvaruju lideri, ali i potencijalne rizike koji bi ih mogli dovesti do posrtanja.

U posljednjoj skupini koja obuhvaća 60 do 70 posto tvrtki su oni koji ne ulažu ozbiljno ili uopće ne ulažu u umjetnu inteligenciju. Raspoloživi kapaciteti mogu priječiti takve tvrtke da prihvate umjetnu inteligenciju, prisiljavajući ih na smanjenje troškova i ulaganja.

Jaz na tržištu rada

Umjetna inteligencija će dovesti i do značajnih promjena u potražnji za vještinama, što bi moglo produbiti jaz na tržištu rada. U izvješću se procjenjuje da bi 375 milijuna radnika, ili 14 posto globalne radne snage, moglo biti prisiljeno na promjenu zanimanja, a gotovo svi radnici morat će prilagoditi novim načinima rada strojeva.

Iako su neki radnici izloženi riziku da ih zamijene strojevi, moglo bi doći do nedostatka radnika čija se vrijednost znatno pojačava radom uz strojeve.

Cjelovita slika ukazuje da bi moglo doći do velikih podjela među radnicima na temelju plaća i mogućnosti zapošljavanja. Skupine s vrhunskim vještinama mogle bi preuzeti nerazmjeran udio u dobiti.

“Usporedimo li ga s drugim sličnim promjenama u povijesti, gospodarski učinak umjetne inteligencije vjerojatno će biti velik”, navodi se u zaključku izvješća.

“Istodobno, postoji rizik da bi primjena umjetne inteligencije mogla proširiti podjele između onih koji su spremni brzo prihvatiti promjene i onih koji ih ne usvajaju te između radnika koji imaju vještine koje odgovaraju zahtjevima modernog doba i onih koji te vještine nemaju. Prednosti umjetne inteligencije vjerojatno će se podijeliti neravnomjerno, a ako se razvoju i implementaciji tih tehnologija ne pristupi učinkovito, nejednakost bi mogla produbiti i potaknuti sukobe unutar društava.”

Komentari:

No comment.

Republika

Top teme

 

Trach

Promo

Kolumna