Drukčija balkanska priča

Prošlog petka, Ivica Dačić i Hašim Thaci odlučili su uraditi drugačije. Nakon šest mjeseci neposrednih razgovora, premijeri Srbije i Kosova složili su se i odlučili normalizirati odnose.

 


Autor: Catherine Ashton, visoka predstavnica EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku


Kao i bilo gdje drugdje u Europi, novija povijest zapadnog Balkana ispisana je krvlju. Od njegove uloge u rasplamsavanju Prvog svjetskog rata, preko okupacije i otpora tijekom Drugog svjetskog rata, te borbi i barbarstva koji su uslijedili nakon raspada Jugoslavije, narod ove regije propatio je dovoljno.

Prošlog petka, Ivica Dačić i Hašim Thaci odlučili su uraditi drugačije. Nakon šest mjeseci neposrednih razgovora, premijeri Srbije i Kosova složili su se i odlučili normalizirati odnose.

Postavili su niz praktičnih koraka koji bi njihovim narodima trebali pomoći da se oslobode straha, da podstaknu napredak, te odigraju svoju ulogu u cjelini kao članovi europske obitelji.

Ne smijemo pretjerivati. Ovo nije kraj puta. Ovo je raskrižje puta, a prethodnog tjedna dva hrabra čovjeka odabarali su trasu obilježenu mirom.

To nije ishod kakav su mnogobrojni očekivali šest mjeseci ranije kada sam gospodina Tačija i gospodina Dačića ugostila u svom kabinetu u Bruxsellesu. Nikada ranije se nisu susreli.

Godinama je moj kabinet posredovao u tehničkim razgovorima o svakodnevnim pitanjima, kao što je pitanje u vezi sa tim šta bi se točno trebalo dogoditi na granici između Srbije i Kosova. Ovi razgovori su došli do točke gdje je bio potreban politički impuls, što je značilo angažiranje dva premijera.

U poslijepodnevnim satima 19. listopada, gospodin Thaci i gospodin Dačić ušli su u moj kabinet u novootvorenom sjedištu Eurospke službe za inozemne poslove. Nijedan od njih dvojice nije bio siguran kako će vijesti o tom sastanku biti prihvaćene kod kuće. Kada je naš fotograf fotografirao samo jednu zajedničku fotografiju ova dva čovjeka, ja sam je zadržala sve dok oba premijera nisu smatrala da je pogodno da bude objavljena.

Njihov zadatak je bilo iznalaženje načina da se pomogne desetcima tisuća kosovskih Srba koji žive na sjeveru Kosova. Mnogo se pisalo o povijesti ovog spora. Pitanje je bilo kako ga okončati.

Taj prvi sastanak trajao je tek jedan sat. Njegova svrha nije bila pomirivanje razlika, već da se utvrdi je li sazrelo vrijeme za održiv dijalog. Ja sam smatrala da jest. Još važnije, i oni također.

Uslijedilo je još devet sastanaka. Ponekad su oni bili dugotrajni, i po 14 sati, često detaljni i ponekad napeti. U različitim prilikama, pozivala sam i zamjenike premijera, te ostale predstavnike obje strane da se pridruže razgovorima. Dogovor je održiv samo ukoliko je podržan od strane širih koalicija i u Srbiji i Kosovu.

Na koncu, obje strane su iznašle zajednički jezik u svezi sa stupnjem autonomije kosovskih Srba. Beogradska i prištinska politička scena su pozdravile njihov dogovor.

Preostalo je puno toga što je potrebno uraditi kako bi se sporazum proveo na terenu. Ipak, mislim da se iz proteklih šest mjeseci mogu izvući četiri važne lekcije.

• Hrabro vodstvo je od vitalnog značaja ukoliko se želi postići trajno rješenje. Uobičajeno je da se politika bavi linijama podjele i isticanjem razlika. Mirotvorstvo je zaduženo za iznalaženje zajedničkog jezika i kreiranje zajedničke budućnosti. Tijekom proteklih šest mjeseci, svjedočila sam kako ljudi iz Beograda i Prištine evoluiraju iz političara u mirotvorce. Znali su da preuzimaju rizike, ali to ih, na njihovu veliku čast, nije pokolebalo.

• Europa danas — usitinu i većina svijeta danas — je nesređena. Svjedoci smo mnogobrojnih identiteta koji se niti nužno, niti lako uklapaju u jednostavno poimanje koncepta nacionalne države iz 19. stoljeća. Jedan od velikih izazova u mnogim od današnjih sukoba je priznavanje ove nesređenosti, te pružanje pomoći ljudima različitih identiteta u iznalaženju načina za dijeljenje istog prostora u duhu uzajamnog poštovanja. Tek tada imamo šansu dostići stvarnu nagradu: slavimo svoju sjajnu različitost.

• Europska unija može učiniti veliku stvar. Ona predstavlja veliki eksperiment u iznalaženju načina za funkcioniranje različitosti za dobrobit svih. Da, ona ima i svojih nedostataka. Trenutno je suočena s teškim ekonomskim izazovima. Ali, generalno, ona funkcionira. Zato su se i narodi istočne Europe željeli što prije pridružiti nakon oslobađanja od sovjetske dominacije. Sada, se Srbija i Kosovo žele pridružiti. Prošlosedmični sporazum je otpočeo taj proces koji će im omogućiti pridruživanje.

• Čvrsta sila — ekonomski mišići i, ponekada, vojna sila — ima svoje mjesto, ali blaga sila treba da odigra veliku ulogu. EU nastavlja da privlači nove članice ne samo iz razloga što podržava trgovinu, zapošljavanje i investicije, već i zato što ona podržava vrijednosti, kao što su sloboda i demokracija, koje su inspiracija za ljude diljem svijeta.

Čvrsta sila znači kalkuliranje; blaga sila potiče maštu. Ivica Dačić i Hašim Thaci su svojim pojavljivanjem u mom kabinetu pokazali da imaju hrabrost zamisliti bolju budućnost za svoje narode.

Ovdje, stoga, leži moja nada. (podvlačim “nada”: To još uvijek nije izvjesnost.) Posljednjih sto godina, zapadni Balkan bio je poznat kao kolijevka rata. Od sada, može li biti poznat kao kolijevka mira.

(Tekst visoke predstavnice EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politik uobjavljen je u The New York Timesu / The International Herald Tribuneu)

Komentari:

No comment.

Republika

Top teme

 

Trach

Promo

Kolumna