Piše: Inoslav Bešker/Euractiv
Sveta Marija trpi stoljećima svakojake himbene, tvorne, odnosno hulne uvrede: potežu je po odvratnim psovkama, umeću u iriverentne gange, upošljavaju je kao poštansku službenicu (citiram Papu, ne bih se sâm usudio)…
Ne zaboravimo, Marija iz Nazareta bila je ponajprije ljudsko biće, kao i njezin sin. U njihovu božanstvenost možemo i ne vjerovati, kao što potpisani ne vjeruje, ali to ne umanjuje činjenicu da je Isus iz Nazareta smaknut na okrutan i odvratan način zbog verbalnog “delikta” iako je teško naći išta vrijedno osude i u jednome od njegovih citata, a da je njegova mati to morala doživjeti i propatiti (…iuxta crucem lacrimosa…). Već i ti podaci, koji se doimaju povijesno neosporivima, zahtijevali bi barem poštovanje spram Isusa i barem pijetet spram uspomene na Mariju.
Ali nema šanse.Svetom Marijom manipuliraju brutalno, lijepe joj na čelo vlastite himbene i zle nakane, pripisuju joj zator neprijateljskih vojski (ne samo inovjernih, od Covadonge do Sinja, odnosno ne samo inokonfesionalnih, kamoli samo ateističkih, nego i unutar istovjetnih konfesija, kako su besramno činili za prvoga svjetskog rata), u njezino ime su ubijali ljude daleko vrsnije od sebe (spomenimo samo Garcíju Lorcu) i onda joj čak u to ime prišili vojni čin generalissimusa (ali po preseansu niži od Francova, Gospe je Gospe, ali ipak je muško – Muško, zar ne?
Katolička crkva se posljednjih godina napokon sjetila da se i na institucionalnoj razini zgrozi nad tim maltretiranjem osobe kojoj, po efeškoj kršćanskoj dogmi, u njenim redovima pripada veleštovanje kao Bogorodici, nada sve svece, anđele i arhanđele.
Mo’š mislit’ kako su političari Crkvu hitro poslušali. Kad im je od koristi, vuku pope da ih škrope, u svečanim prilikama posjednu “crvenkapice” (domaći teološki sleng za biskupe i kardinale) u prvi red, pazeći da ne pisnu, jer šutke glume podršku, taština je kao zdravlje, da se poigramo Cankara), ako ne može drukčije znaju i u njihovu korist odriješiti kesu (našu, ne svoju). Ali ako se biskupi usude podsjetiti da je Marijin ugled valjda ponajprije njihov kapital, onda političari, onako populistički, guknu da oni zbore u ime Božjeg puka, koji ih je napokon izabrao, demokratski, samo što ne kažu da i tu prste ima bestjelesni Duh sveti.
Evo je prije nekoliko dana glasanjem o povjerenju Vladi u zakon pretvoren talijanski Drugi dekret o sigurnosti, koji predviđa, među inim, uistinu drakonske kazne svakome tko se usudi pomoći migrantima zatečenima u nevolji izvan talijanskih teritorijalnih voda i dovesti ih u Italiju: zapljena broda, milijunska kazna (u eurima) brodovlasniku, zatvor zapovjedniku.
Nacionalni tajnik Lige, vicepremijer i ministar unutrašnjih poslova Matteo Salvini, koji je od tog zakona učinio “biti ili ne biti” vladine većine, trijumfalno je objavio na Twitteru: “Dekret o sigurnosti, više ovlasti snagama reda, više kontrole na granicama, više ljudi za uhidbu mafijaša i camorrista, sada je Zakon. Zahvaljujem vama, Talijani, i Blaženoj djevici Mariji.”
Odgovorio mu je, ne časeći časa, puljiški aktivist i stručnjak za migracije Fabrizio Delprete: “Blažena djevica Marija bila je ilegalna imigrantica. Da je bilo po tvome, još bi bila usred mora ili u libijskom logoru. Mislim dakle da nije nimalo zadovoljna onim što činiš. Ni onim što jesi.”
Civiltà cattolica, mjerodavan mjesečnik, objavila je karikaturu Madonne na izbjegličkom gumenjaku izgubljenome na morskoj pučini. Njen glavni urednik, Antonio Spadaro DI, “čovjek koji šapuće Papi”, razglašuje da je za talijanske kršćane “ovo doba ljudskog i građanskog otpora”. Na Dekret okomio se u vodećem naslovu na prvoj stranici Avvenire, dnevni list u vlasništvu Talijanske biskupske konferencije. Osuđuju Salvinijevo naopako korištenje kršćanskih simbola.
Eh, da, Marija je rodila u štalici jer za trudnicu nije bilo mjesta u hotelu; emigrirala je u Egipat sa sinom da joj ga Herod ne smakne s ostalom nevinom dječicom. A taj Sin, subverzivac jedan, ovako poručuje onima koji ne pomaže potrebitima: “Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim!/Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti;/stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!” (Mt 25:41-43) Uz objašnjenje: “Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.” (Mt 25:45) Ne kažem ja, citiram njihova Boga, koji kaže da ga tretiramo u svome bližnjemu: “Što me zovete ‘Gospodine, Gospodine!’, a ne činite što zapovijedam?” (Lk 6:46)
Ministar unutrašnjih poslova ne mari. Zna da ima zemalja gdje i katolički episkopat moli Boga da im ne uniđu imigranti. Što ga briga što ga opovrgava Papa kad ga hvali bogobojazni Steve Bannon. I kad ga slijede dvije petine talijanskog elektorata, mahom katoličkoga. Smije zaključiti da se isplati mlatiti krunicom kao pendrekom, ionako ni Marija ni Isus neće sići na njegov miting i pokarati ga.