1800 milijardi eura za budućnost EU-a

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Po mnogo čemu povijesni, samit EU je okončan rano jutros nakon maratonskih pregovora. Lideri 27 zemlja članica su poslije 90 sati rasprave postigli dogovor oko paketa korona-pomoći i proračuna EU za sljedećih sedam godina.

U borbi protiv ekonomske krize koju je izazvala pandemija korone, članice EU su se složile oko najvećeg budžetskog i financijskog paketa u svojoj povijesti.

Dogovor „pokazuje naše uvjerenje u zajedničku budućnost”, rekao je predsjednik Europskog vijeća EU Charles Michel. On je bio domaćin samita i na Twitteru je riječju „Dogovor” objavio da je samit završen te da je postignut rezultat.

Paket je vrijedan ukupno 1,8 bilijuna eura – od toga su 1074 milijardi eura za sedmogodišnji budžet od 2021. do 2027., a 750 milijardi evra ekonomski i investicioni program za borbu protiv posljedica pandemijske krize. Od toga 360 milijardi ide na kredite pod povoljnim uvjetima, a 390 milijardi eura je iznos bespovratne pomoći zemljama članicama, izvješćuje DW.

Njemačka kancelarka Angela Merkel izrazila je olakšanje i rekla da se radilo o tome da se pokaže odlučnost. „Nije bilo lako“, rekla je Merkel. Za nju je najvažnije da su se na kraju ipak dogovorili. Nova situacja zahtijeva i nove metode, rekla je Merkel i dodala da joj je mnogo lakše što je Europa nakon teških pregovora pokazala da „ipak može zajedno delovati”. Njemačka kancelarka je rekla da ju to ispunjava nadom i daje joj snagu.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron kaže da je ovo „povijesni dan za Europu”. Ishod pregovora je opisao kao šansu.

Merkel i Macron su se zajedno pojavili pred novinarima nakon završetka samita, demonstrirajući jedinstvo.

EU se prvi put zadužuje

Ovim financijskim paketom Europska unija se želi boriti protiv povijesnog ekonomskog pada i sačuvati svoje tržište. Istovremeno se želi investirati prelazak na digitalnu i ekološku privredu. Zbog toga se EU po prvi put u velikoj mjeri zadužila. Dugovi će zajedno biti vraćani – desetljećima.

Zemlje takozvane “štedljive četvorke” – Austrija, Nizizemska, Danksa i Švedska – su prihvatile to zajedničko zaduživanje kao i veliki iznos bespovratne pomoći zemljama ponajviše pogođenima pandemijom.

U ponedeljak su razriješena dva najkontroverznija pojedinačna pitanja, čime je raščišćen put za cjelovit dogovor.

S jedne strane, pronađen je kompromis o srži programa korona-pomoći: zemlje takozvane “štedljive četvorke” – Austrija, Nizizemska, Danksa i Švedska – su prihvatile to zajedničko zaduživanje kao i veliki iznos bespovratne pomoći zemljama ponajviše pogođenima pandemijom.

Zauzvrat, Nemačka, Francuska, Italija i Španjolska su se složile sa smanjenjem ukupne sume bespovratne pomoći sa 500 milijardi na 390 milijardi eura. Pored toga, dogovoreno je da se u okviru korona-pomoći 360 milijardi eura daju kao krediti.

Ključne točka: formula o vladavini pravne države

Druga prelomna točka je potom razjašnjena sinoć: pronađena je formula za povezivanje fondova EU s poštovanjem vladavine zakona, koju je usvojilo svih 27 zemalja.

Ranije su se Poljska i Mađarska žestoko usprotivile takvom mehanizmu, posebno zato što je protiv obje zemlje pokrenut postupak zbog kršenja osnovnih vrijednosti EU-a.

Međutim, nekoliko drugih zemalja EU-a je inzistiralo na mogućnosti da se zaustavi isplata iz fondova EU – ako se krše zajedničke vrijednosti.

Kompromisnu ​​formulu odnosnu klauzulu, razvilo je nekoliko zemalja, a premijer Letonije Krišjanis Karinš ju je predstavio na samitu. Međutim ova se klauzula već različito tumači: dok ju zvaničnici EU opisuju kao efikasan mehanizam, poljska novinska agencija PAP citirala je izvore poljske vlade da su veze između poštovanja valdavine prava i isplata novca iz fondova EU – uklonjene. Mađarski mediji proslavili su sporazum oko te klauzule – kao pobjedu premijera Viktora Orbana.

Specijalni izvještaj iz Bruxellesa: koje su države zapravo najveći dobitnici povijesnog dogovora?

Četiri dana i četiri neprospavane noći puno je za postizanje dogovora na nekom summitu EU u normalnim okolnostima. Ali kada se gleda unatrag i pročitaju izjave pojedinih lidera država članica, taj je rok doista kratak. Stavovi su bili toliko suprotni, izjave toliko žestoke, ultimatumi frcali sa svih strana – izgledalo je da će i ovaj summit završiti fijaskom. Osim država članica, na kraju se u natjecanju žestokim porukama uključio i Europski parlament, koji također mora pristati na dogovor. Na kraju su svi sretni. Svi su mnogo dobili, a rijetko tko spominje da je nešto izgubio, ili da nije ostvario svoj cilj, izvješćuje Jutarnji list.

I na kraju su svi sretni. Svi su mnogo dobili, a rijetko tko spominje da je nešto izgubio, ili da nije ostvario svoj cilj. Za prave dobitnike i gubitnike treba pričekati dugoročne analize. Ali moguće je i da su svi dobili. Jer je to i smisao Europske unije. Oni koji će davati više za zajednički proračun na dobitku su jer imaju koristi od stabilnog, funkcionalnog jedinstvenog tržišta, a oni koji će dobiti nešto manje novca nego što su računali, na dobitku su jer je svejedno riječ o velikoj svoti, nužnoj i za početak brzog oporavka od krize i za dugoročna ulaganja.

Neki su došli na summit ukopani u čvrste stavove s velikim zahtjevima. S jedne strane skupina “škrtih” predvođena Nizozemskom u kojoj su i Austrija, Švedska i Danska, a priključila im se tijekom summita i Finska. S druge strane južne države članice koje su najviše pogođene krizom zbog struktura njenih ekonomija. Po strani su i države srednje i istočne Europe koje su se pribojavale uvjetovanja sredstava iz EU fondova s načelom vladavine prava. A kako ne postoji jasna definicija toga, one su najavile veto jer su se bojale da će nečija procjena da ne poštuju ta načela biti dovoljna da se novac iz blagajne EU zaustavi. I u sredini ovog puta bile su dvije najveće države, koje i dalje vrijede kao “motor koji pokreće EU”, Njemačka i Francuska.

Skupina ‘škrith’

Tko je što dobio? Skupina “škrtih” se može smatrati velikim dobitnikom a da ostali nisu gubitnici. Istina, nisu se izborili da bespovratna sredstva iz fonda za oporavak “EU iduće generacije” bude 0 (nula), ali je on smanjen za 110 milijardi eura u odnosu na prijašnji prijedlog. Nisu uspjeli progurati zahtjev da se o isplati novca svakoj državi odluči jednoglasno u Vijeću.

Teško je vjerovati da su ozbiljno to i tražili. To bi doslovce značilo da jedan službenik Cipra, ili Slovačke, ili Francuske u Vijeću procijeni da nacionalni plan oporavka Njemačke, Belgije ili Hrvatske nije dobar, pa blokira isplatu sredstava. No dobili su da se taj nadzor Bruxellesa pojača. Ti nacionalni planovi bit će uvjet za isplatu sredstava i o njima će se odlučivati kvalificiranom većinom, i bila koja država može zatražiti da se to pitanje, u slučaju sumnje da neka država ne poštuje pravila, stavi na dnevni red Europskog vijeća. Time će usporiti isplatu i vršiti pritisak, ali neće je moći blokirati u potpunosti.

Najviše su “škrci” dobili ipak u novcu, a ne u nekim “vrijednostima ili kriterijima vladavine prava”. Ne samo da nije ukinut rabat i povrat novca velikim neto uplatiteljima) nego se on i povećao. Nizozemska će tako dobiti gotovo dvije milijardi eura godišnje povrata. Austrija, Danska i Švedska dobit će više nego prije. Povećan je i postotak koji države mogu zadržati od carina, to će biti 25 posto umjesto prije predloženih 15 posto. Nizozemska je tu najveći dobitnik jer u nju ulazi velika količina robe s obzirom na to da ima dvije velike luke, Rotterdam kao najveću na svijetu i Amsterdam koja je također velika luka. Nizozemska je drugi najveći izvoznik roba u druge članice EU, nakon Njemačke. Finska će dobiti 100 milijuna eura dodatno za područja koja su slabo naseljena.

Mađarska je veliki dobitnik. Nema povezivanja sredstava s načelom vladavine prava. Dobili su ono za što su se zalagali i nisu morali uložiti veto.

Hrvatska, Italija, Španjolska i Grčka su veliki dobitnici. Dobit će najveći dio iz fonda za oporavak što je i korektno jer projekcije Europske komisije govore da su i imale najveće posljedice krize. To što će sudjelovati u rabatu za “škrce” je zanemarivo u odnosu na količinu novca koji će dobivati. Primjerice Hrvatsku rabat za te države stajat će otprilike 180 milijuna eura za sedam godina a u tom razdoblju dobit će više od 22 milijarde. Dakle, Hrvatska može velikodušno pristati pomoći Nizozemskoj kroz taj rabat.

EU snažna i ujedinjena

Njemačka i Francuska su uvijek dobitnici kada je EU snažna i ujedinjena. Tako su se i njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Emmanuel Macron, nakon izjava prije četiri dana da je ovo “najveća kriza u povijesti EU” te da prijeti propast europskog projekta zbog podjela unutar Unije, na kraju veselili što je iz ovog summita EU izašla jača, ujedinjena i odlučna. Nijemci će za sve to platiti više nego prije, ali bi za njih bio veliki i politički i ekonomski poraz da se sada, dok oni predsjedavaju, uruši EU. Francuska nije sretna što je zadržan rabat jer ona je htjela da se taj britanski izum izbaci iz rječnika EU. No ne gube ništa jer, osim što sada ima ulogu političkog vođe EU, Francuska je dobila i time što se nije previše zadiralo u zajedničku poljoprivrednu politiku. A kriza zbog koronavirusa tu je dobro poslužila jer se može smatrati kao još jedan dokaz da EU mora uvijek imati dovoljno hrane. Iako su svi dobili, nikako se ne može reći da je uloga Njemačke i Francuske oslabljena.

A što je s Belgijom i Luksemburgom? Bogatim državama čija se riječ nije toliko čula? Oni su uvijek veliki dobitnici. Belgijac Charles Michel je na čelu Europskog vijeća pa je uspjeh i belgijski uspjeh. A Bruxelles kao glavni grad EU, s više od 40 tisuća dobro plaćenih zaposlenika u institucijama i više desetaka tisuća diplomata, lobista i konzultanata koji su tu upravo zato što je sjedište EU, veliki je korisnik i sredstava EU. Luksemburg kao manja država još više. Bez obzira na bogatstvo, ove dvije države čak se mogu smatrati i neto korisnicima novca EU uračuna li se korist koju imaju od sjedišta najvećeg broja institucija EU. Zato Belgija i Luksemburg nisu bili na strani Nizozemske, iako i dalje u većini tima unutar EU kao “Benelux” ordiniraju svoja stajališta. Kad je novac u pitanju, nema prijatelja i saveznika.

Pristanak Parlamenta

Ali ovo još nije kraj priče. Sporazum treba dobiti pristanak Europskog parlamenta, a dio mora proći i ratifikaciju u nacionalnim parlamentima jer do sada nije bilo moguće da se EU zaduži uime država članica kako bi pojedinim članicama davala novčanu pomoć.

Europski parlament bi se mogao smatrati gubitnikom kada bi se doista vjerovalo da su njihovi prijedlozi imali šanse biti usvojeni. Proračun je znatno manji od onoga što je Europski parlament tražio. Nije došlo do uvjetovanja korištenja fondova s poštivanjem načela vladavine prava. Predsjednik Europskog parlamenta na summitu je najavio kako će blokirati dogovor ne ispune li se glavni zahtjevi. Ali naravno da Europski parlament to neće napraviti. Kao što nije blokirao ni izbor predsjednice Europske komisije iako su bili zaprijetili da će to učiniti ako predsjednik ne bude netko tko je bio “Spitzen kandidat”. Na kraju krajeva, u Europskom parlamentu sjede zastupnici koji tu predstavljaju svoje političke stranke i ako se šefovi tih nacionalnih stranaka slažu s dogovorom, onda će i oni za to glasati. Primjerice, neće zastupnici HDZ-a glasati u Europskom parlamentu protiv dogovora za koji se izborio Andrej Plenković.

Hrvatska sjajno prošla

A Hrvatska može doista biti zadovoljna višestruko. Dobila je više od 22 milijardi eura iz oba paketa zajedno. Nije se povećala nužna razina sufinanciranja s 15 na 30 posto kako je bilo predloženo. Dakle Hrvatska će za manje razvijene regije, a takve su obje naše regije, moći dobiti do 85 posto novca EU da bi sama morala sufinancirati 15 posto. Da se to diglo na 30 posto, apsorpcijski kapaciteti za Hrvatsku bili bi otežani. Prihvatila se i činjenica da smo najnovija članica koja je koristila samo jedan cijeli sedmogodišnji financijski okvir pa nam je dodijeljeno dodatnih 400 milijuna eura za manje razvijene regije.
Sada predstoji postupak formaliziranja i višegodišnjeg proračuna i fonda za oporavak. To što svi govore da su na dobitku je i dobra podloga za usvajanje i u Europskom parlamentu i u nacionalnim parlamentima.

(Izvor: Jutarnji list)

Share.

Comments are closed.